okluzija

okluzija (lat). 1. fiz i kem uklapanje čestica stranih tvari u neku masu (npr. mjehurića plinova u lijevane metale). 2. lingv artikulacijski zatvor (na razini usana, zuba, alveola, različitih dijelova nepca, grkljana i dr.) pri izgovoru nekih glasova, npr. p, t, d, g; suglasnici nastali od šuma pri naglom rastvaranju takva zatvora zovu se okluzivi. 3. Vrsta atmosferske fronte kod koje je topao zrak podignut u visinu, a pri tlu su u dodiru hladnije zračne mase.