svjetska kulturna i prirodna baština

svjetska kulturna i prirodna baština, kulturna i prirodna dobra međunarodno priznate, izvanredne i univerzalne vrijednosti; podvrgnuta su posebnim mjerama zaštite i očuvanja. Sam pojam uveden je Konvencijom o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine što su je zemlje članice UNESCO usvojile na 17. zasjedanju Generalne konferencije te organizacije 17–21. 11. 1972. u Parizu; osnovan je i Međuvladin odbor za svjetsku baštinu, koji djeluje od 1976., a djelatnosti su mu: sastavljanje popisa svj. baštine, sastavljanje popisa ugrožene svj. baštine (dobra koja iziskuju velike konzervatorske radove za koje je zatražena pomoć prema Konvenciji), raspolaganje sredstvima iz Fonda za svj. baštinu za pomoć državama u zaštiti dobara. – Svjetska kulturna i prirodna baština, popis kulturnih i prirodnih znamenitosti zaštićenih Konvencijom UNESCO-a iz 1972. Obuhvaća spomenike, građevine, urbane jezgre, nacionalne parkove. Trenutačno ih je 400 na popisu, od hrvatskih: Dubrovnik, Dioklecijanova palača u Splitu, Trogir, Plitvička jezera.