revolucije 1848–49.

revolucije 1848–49., niz revolucija političkoga, socijalnog i nac. karaktera u eur. zemljama vođene idejama liberalnoga građanstva programski orijentiranih prema uvođenju demokratskih oblika vlasti, parlamentarizma i rušenju apsolutne, konzervativne vlasti; nazivane i proljeće naroda. U Francuskoj je revolucija bila ustanak sitne buržoazije, seljaštva i proletarijata protiv krupne buržoazije. U Češkoj, Ugarskoj, Italiji i Poljskoj pobuna građanstva protiv režima starih monarhija povezana je s težnjom za nac. jedinstvom i oslobođenjem od njem. vlasti. U Austriji i Njemačkoj građanstvo se borilo za udio u drž. vlasti, premda je u Njemačkoj, kao i u Italiji, konačni cilj bio konstituiranje nacionalne države. No, zbog nacionalno-političkih i soc. sukoba sve su doživjele neuspjeh. U Hrvatskoj se revolucijom htjelo postići ujedinjenje svih hrv. zemalja i pol. samostalnost te je 19. 4. ban J. Jelačić prekinuo realnu uniju s Mađarskom, što je 5. 6. potvrdio Hrvatski sabor; 17. 9. objavljen je rat Mađarskoj, a potom je Međimurje pripojeno Hrvatskoj te je ujedinjen veliki dio hrv. zemalja (kad je J. Jelačić imenovan guvernerom Rijeke i Dalmacije). Oktroirani ustav od 4. 3. 1849., u Hrvatskoj proglašen 6. 9., značio je kraj hrv. revolucionarnoga pokreta.