Vojna krajina ili Vojna granica

Vojna krajina ili Vojna granica, pov područje u hrvatskim (te ugarskim) zemljama na tur. granici, s posebnim vojnim poretkom; počela se organizirati u drugoj pol. 15. st. (Jajačka i Srebrenička banovina te Senjska kapetanija 1469), a s dolaskom Habsburgovaca na vlast otpočela je u prvoj pol. 16. st. organizacija V. k. postupno izgrađene u trajnu voj. instituciju podčinjenu Ratnom vijeću u Grazu i izuzetu od vlasti bana i Hrvatskoga sabora. Područje od mora do Kupe sačinjavalo je Hrv. krajinu sa središtem u Karlovcu; od okolice Karlovca do Ivanića protezala se Banska krajina, a dalje do Drave Slavonska krajina sa središtem u Varaždinu. Za uspješnih protutur. ratova, V. k. proširila se na osvojena područja. 1745. obnovljene su Virovitička, Požeška i Srijemska županija, a 1746. Posavina uređena kao krajina. Podvrgnuta centralističkoj vlasti i potpuno militarizirana, V. k. postala je izvorom jeftine vojske. Kao anakronizam i kočnica gospodarstvenomu razvoju, razvojačena je 1873. i ukinuta 1881. I dijelovi Ugarske (Banata, Erdelja) imali su režim vojne krajine.