Novi Zeland

Novi Zeland, država u JZ dijelu Tihoga oceana; obuhvaća dva velika otoka (Sjeverni i Južni) i više udaljenih otočnih skupina; 268 680 km², 3 736 542 st. Gl. grad Wellington, najveći Auckland. Južni se otok sastoji od Novozelandskih Alpa (Mt. Cook, 3764 m) s Tasmanovim ledenjakom (155 km²) i primorske ravnice. Na Sjevernom otoku nastavak Novozelandskih Alpa (gorje Ruahine) i vulkansko područje (aktivni vulkani, gejziri). Klima oceanska, na S suptropska, na J umjerena. Najveće rijeke Waikato (Sjeverni otok) i Clutha (Južni otok). Mnogobrojna jezera: na J ledenjačka (Te Anau, Wakatipu), na S tektonska i vulkanska (Taupo). Florni elementi pretežito endemični; novozelandski lan (Phormium tenax). Livade i pašnjaci pokrivaju o. 50% ukupne površine. Pučanstvo: 82% eur. (pretežito brit.) podrijetla; domorodaca Maora (polinezijskoga podrijetla) ima 9%. Značajne skupine hrv. doseljenika. Na Sjevernom otoku živi o. 75% st. Službeni jezici: engleski i maorski. N. Z. ima 7 sveučilišta. Gospodarstvo: najjače je razvijeno stočarstvo (po broju ovaca među vodećima u svijetu); stočarski proizvodi (meso, koža, vuna, mlijeko, maslac, sir) uglavnom se izvoze. Uzgaja se pšenica, ječam, zob, kukuruz, duhan, krumpir; voćarstvo. Jako ribarstvo. Iskorištavaju se manja ležišta ugljena, nafte, rude željeza, bakra i dr. Uz najrazvijeniju prehr. ind., znatna je i proizvodnja kemikalija, el. aparata, papira, pneumatika, tekstila, cementa, lijekova, umjetnoga gnojiva, aluminija, motornih vozila, cigareta; rafinerija nafte, željezara. Važne luke: Auckland, Wellington, Whangarei, Tauranga, Otago, Napier, Lyttelton. Međunar. zračne luke: Auckland, Christchurch, Wellington. – pov Od 14. st. nastanjen Maorima; niz. ekspedicija A. J. Tasmana otkrila otok 1642. Od 1840. N. Z. je brit. kolonija, a Maori su se, nakon svladanoga ustanka 1871., povukli u unutrašnjost, te danas tvore prema doseljenim Britancima neznatnu manjinu. Od 1907. dominion, nakon I. svj. rata neovisni dominion i član Lige naroda. U oba svj. rata sudjelovao na strani Velike Britanije. Društvovna stabilnost održana je uz polit. suparništvo Laburističke i Nacionalne stranke (izmjenjuju se na vlasti; vodeće su i nakon parlamentarnih izbora 2002). Na premijerskom položaju najdulje su bili Keith Jacka Holyoake (1957., 1960–72) i Robert David Muldoon (1975–84). Od 1999. premijerka je Helen Clark.