Nabatejci

Nabatejci, arap. narod, naseljen u ← 5. do ← 4. st. na području J od Mrtvoga mora oko Sinaja i uz SI obalu Crvenoga mora; nadzirali su karavansku trgovinu (začini, tamjan) između Arabije i Sredozemlja. O. ← 400. osnovali državu s gl. gradom Petrom, koja je u ← 2. st. postala moćna i do ← 80. doprla do Damaska; u helenističko su doba na vrhuncu razvoja; u arhitekturi spojili asirsko-babilonsku i helenističku tradiciju; profinjeno lončarstvo. Za Trajana 106. njezin S dio pokorili Rimljani i pretvorili u provinciju Arabiju. Jezik sačuvanih spomenika je aramejski, s posebnim »nabatejskim« pismom.