Ekvatorska Gvineja

Ekvatorska Gvineja, država na Z obali Afrike (Gvinejski zaljev); 28 051 km², 406 100 st. (crnci Bantu). Gl. grad Malabo (pr. Santa Isabel). Sastoji se od kopnenoga dijela i 5 otoka, među kojima su najveći Bioko i Annobón (Pagalu). Kopneni dio sastoji se od obalne ravnice i ravnjaka (vis. do 1500 m) u zaleđu. Većim dijelom pod trop. šumama (o. 46% teritorija), manjim pod savanama. Klima tropska. Rijeke: Mbini, Benito. Jezici: španjolski i francuski (službeni). Poljodjelstvo (batate, manioka, banane, kakaovac). Stočarstvo slabo razvijeno. Izvoz drva (okumé, palisandar, ebanovina). Morske i zračne luke: Bata, Malabo. – pov Portugalci su 1484. anektirali otok Fernando Póo (Bioko), ali su ga 1778. ustupili Španjolcima, koji su zatim (o. 1843) zavladali i područjem Rio Muni, te oba posjeda ujedinili pod nazivom Španjolska Gvineja. To je ime zemlje 1963–64. promijenjeno u E. G. Od 1968. neovisna država. Od 1968. do 1979. diktatorski je vladao Francisco Macias Nguema. Nakon državnoga udara 1979. na vlasti je pukovnik Teodoro Obiang Nguema Mbasogo (pobijedio na izborima 1996. i 2002. uz opozicijske prosvjede); 2000-ih nastavlja progone političkih protivnika.