Egipat

Egipat, država u SI dijelu Afrike i na poluotoku Sinaju (Azija); 997 739 km², 59 272 382 st.; gl. grad Kairo (Al-Qāhira). Veći gradovi: Aleksandrija (Al-Iskandarīyah), Port Said, Suez. Sastoji se od doline rijeke Nila, Arapske pustinje na I, Libijske pustinje (oaze Quattar, Dakhla, Siwa) na Z te planinskoga područja na I (Shāyib 2187 m) i SI (Sinaj, Katherina 2642 m). Klima pretežito pustinjska. Gl. rijeka Nil. Obale Sredozemnoga i Crvenoga mora slabo razvedene. Stanovnici: Egipćani (Felahi i Kopti). Službeni jezik arapski; raširen i engleski. Sveuč. u Kairu i u Aleksandriji. Religije: islam i monofizitska koptska crkva. Najgušće naseljena delta Nila, najslabije pustinjski krajevi. Poplave Nila i umjetno navodnjavanje (kanalska mreža duga oko 3360 km) omogućuju zemljoradnju. Natapane površine daju do tri žetve godišnje. Gl. kultura pamuk. Uspijevaju žitarice, šećerna trska, kikiriki, sezam, agrumi, povrće. Stočarstvo (goveda, bivoli, ovce, deve, magarci), peradarstvo. Slatkovodno i morsko ribarstvo; lov na spužve, koralje, bisere. Ležišta nafte na Sinaju, u Sueskome zaljevu i kod El Alameina. Proizvodnja fosfata, mangana, morske soli; ležišta željezne rude, azbesta, sumpora, ugljena. Na Nilu goleme brane (Asuan i dr.), akumulacijska jezera, hidroelektrane. Tekstilna (pamučna, svilena, vunena) ind., tvornice sintetskih vlakana; preradba duhana, destilerije alkohola, tvornice papira, prehr. proizvoda, cementa, stakla. Crna metalurgija; kem. ind., rafinerije nafte. Gl. luke Aleksandrija, Port Said, Suez. Gl. zračna luka Kairo. – pov Kraljevstva Gornjega i Donjega Egipta ujedinio o. ← 3100. Menes, osnivač prve od 30 egip. dinastija. To je doba klas. egip. kulture (vrhovno božanstvo Sunce [Ra], faraon – sin boga Sunca, hijeroglifsko i demotsko pismo, balzamiranje mrtvaca). Za Stare države (← 2650. do ← 2190) prijestolnica je Memfis. E. tada osvaja Nubiju, Palestinu, a morskim putem dopire do Sirije i Punta (obala Somalije?); podižu se monumentalne grobnice (piramide kod Gizeha). Potkraj Stare države nastupa razdoblje razjedinjenosti. Za Srednje države (← 1991. do ← 1778) E. je ponovno jedinstven; vlada Nubijom, Sirijom i Palestinom, trguje s Puntom i Kretom. Od ← 1710. do ← 1570. pretežno je pod vlašću Hiksa. Za Nove države i faraona XVIII – XX. dinastije (← 1570. do ← 1075; faraoni: Amenofis I., Tutmozis I. i II., kraljica Hatšepsut, Tutmozis III., Amenofis III. i IV., Tutankhamon, Ramses I., Seti I., Ramses II. i III) E. doseže najveću moć te vlada područjem od Nubije do Eufrata. To je doba procvata književnosti, medicine, matematike, astronomije i velikoga utjecaja svećeničkoga staleža. Prijestolnica je Teba, vrhovno božanstvo Amon. Grade se veliki hramovi. S posljednjim vladarima XX. dinastije (Ramses IV – XI) država, već otprije uzdrmana najezdama Hetita i Libijaca, sve više slabi. Psametih I (← 7. st.) obranio je E. od Asiraca i osnovao posljednju samostalnu (XXVI) egip. dinastiju. Perz. kralj Kambiz osvaja E. ← 525., a Aleksandar Veliki ← 333. Za Ptolemejevića (← 304. do ← 30) E. se sve više helenizira. Prijestolnica Aleksandrija jako je kult. središte. Od ← 30. rim. provincija, E. sve više gospodarski propada. Dio je Bizantskoga Carstva sve do pobjede Arapa 639., od kada njime upravljaju kalifovi namjesnici. U 10. st. Fatimidi osnivaju Kairo (Al-Qāhira), Ejubidi u 12/13. st. osvajaju Siriju i Jeruzalem. U 13. st. E. je cilj križarskih ratova. Pod upravom je Mameluka 1257–1517., a zatim Turaka, no i dalje pod utjecajem Mameluka koji su ga 1769. ponovno osamostalili. Egip. ekspedicija Napoleona Bonapartea (1798–1800) završila je, nakon početnih pobjeda, neuspjehom. Nakon toga zemljom upravlja general Mehmed Ali kao tur. nasljedni namjesnik. Kupnjom dionica Sueskoga kanala Velika Britanija stječe utjecaj u zemlji, od 1882. i nadzor nad njom, a 1914. proglašava E. brit. protektoratom, koji se ukida 1922. pod pritiskom egip. nac. pokreta Vafd. Od 1936. brit. snage stacionirane su samo u zoni Sueskoga kanala. Egip. časnici prisilili su 1952. kralja Faruka da abdicira; naslijedio ga je maloljetni Fuad II., a 1953. proglašena je republika na čelu s M. Nagibom. Brit. trupe povukle su se do 1954; iste god. drž. udarom članova časničkoga revoluc. vijeća predsj. vlade postaje pukovnik G. A. Naser (od 1956. i predsj. republike); on je 1956. nacionalizirao Sueski kanal, na što je uslijedila anglo-franc.-izr. vojna intervencija, zaustavljena akcijom UN. Ujedinjenjem E. i Sirije 1958. stvorena je → Ujedinjena Arapska Republika (Sirija istupa iz UAR 1961). E. mijenja naziv 1. 9. 1971. u Arapska Republika Egipat. Poraz E. i njegovih arap. saveznika u »šestodnevnom ratu« s Izraelom (5–10. 6. 1967) oslabio je Naserov položaj u zemlji i prevlast E. na Bliskom istoku. Nakon poraza u novom ratu s Izraelom u listopadu 1973. predsj. A. el Sadat, koji je uveo promjene u egip. politici, jača veze sa Zapadom (os. sa SAD) i raskida vojnu ovisnost o SSSR. 1975. otvoren je Sueski kanal za međunar. plovidbu (zatvoren u ratu 1967); 1979. potpisan je mirovni ugovor s Izraelom. Sadat je 1981. ubijen u atentatu i predsj. je postao H. Mubarak (ponovno je izabran 1987., 1993., 1999). 1990-ih i 2000-ih više islamističkih skupina djeluje protiv režima.