Albanija

Albanija, država na Balkanskom poluotoku, dijelom uz Jadransko more; 28 748 km², 3 087 200 st. Gl. grad Tirana; veći gradovi: Drač (Durrës), Vlora (Vlorë, Valona), Skadar (Shkodër). Pretežno brdovita; na S Prokletije, na JI Šarsko-pindske planine. Obala niska, slabo razvedena. Klima u primorju mediteranska, u zaleđu kontinentalna i planinska. Rijeke: Bojana, Drim, Shkumbin, Vjosa. Jezera: Maliq, Butrint, dijelom Skadarsko, Ohridsko, Prespansko. Vegetacija u primorju mediteranska, u unutrašnjosti šume i planinski pašnjaci. Stanovnici: Albanci (98%; Gegi, Toski), Arumunji, Turci, Grci, Makedonci, Srbi, Crnogorci. Stočarstvo (ovce, koze, goveda), zemljoradnja (žitarice, duhan, pamuk, vinova loza, masline); morsko i slatkovodno ribarstvo. Ležišta i rafinerije (Cërrik) nafte, naftovod do Vlore; rudnici kromita, pirita, ugljena. Industrija u razvoju (tekst., prehr., kem., drvna). Luke: Drač, Vlora. Gl. zračna luka Tirana. – pov U antici naseljena Ilirima; njihovu državu srušili Rimljani ← 167. U 6. st. prodrli Slaveni. U 9–11. st. u sklopu bug. carstva, u 11. st. pod Bizantom i Normanima, u 14. st. kratko u sklopu države srp. cara Dušana. Potkraj 14. st. počeli nadirati Turci, protiv njih vodio u 15. st. oslobodilačku borbu Skenderbeg. Nakon niza buna u 19. st., dolazi 1912. do sveopćeg ustanka protiv tur. vlasti. Na konferenciji u Londonu 1912. i Londonskim mirom 20. 12. 1913. potvrđena joj je samostalnost pod zaštitom velikih sila. Nakon razdoblja polit. nesređenosti vlast preuzima (1922) Ahmed-beg Zogu, koji vlada kao kralj 1928–39., kada je A. okupirala Italija. Poslije tal. kapitulacije (1943) pod okupacijom Njemačke. U listopadu 1944. formirana je antifaš. privremena vlada na čelu s E. Hoxhom, vođom KP Albanije. Za komun. vladavine E. Hoxhe (1945–85) uspostavljen je totalitarni režim. Savezništva su bila održavana s Jugoslavijom do 1948., potom sa Sovjetskim Savezom do početka 1960-ih i s Kinom do sredine 1970-ih. Komun. diktatura dovela je do međunarodne izolacije i nerazvijenosti zemlje. Nakon Hoxhine smrti vlast preuzima Ramiz Alia. Provodi ograničenu liberalizaciju; pokraj 1990. uvodi višestranački sustav, a 1991. pobjeđuje na prvim izborima. Nakon prosvjeda 1992. održani su novi izbori; na vlast dolazi Sali Berisha (uslijedilo je povezivanje sa Z zemljama). Početkom 1997. na J Albanije došlo je do pobune i bezvlašća (s više od 1500 poginulih), te do međunar. humanitarne intervencije pod vodstvom tal. snaga. Nakon izbora 1997. premijer je postao Fatos Nano (do 1998., ponovno od 2002). God. 1999. A. prihvaća oko 440 000 izbjeglih Albanaca s Kosova. Početkom 2000-ih uspon kriminala i gospodarska nerazvijenost otežavaju demokratski razvoj.