četnici

četnici. 1. Oni koji su u četi, koji četuju; hajduci, panduri, oružani općinski sluge. 2. Pripadnici srp. vojno-polit. pokreta, zasnovanoga na nacionalizmu i velikodržavlju. Začetke ima u srp. pobunjeničkim četama protiv osmanske vlasti u Makedoniji (u drugoj polovici 19. st.); uoči I. svj. rata četnički odredi stvoreni su u sastavu srp. vojske. U južnosl. državi (1918–41), četničke udruge podupiru srpsku prevlast i monarhiju Karađorđevića. Poč. II. svj. rata četničke vojne postrojbe imaju oko 100 000 ljudi; pod vodstvom su Draže Mihailovića (1941–43 imaju brit. potporu); surađuju s okupatorskim vojskama protiv komun. partizanskih snaga te provode likvidacije nesrpskoga pučanstva. Vojno su poraženi 1945 (D. Mihailović osuđen je na smrt). Od kraja 1980-ih, uoči raspada Jugoslavije, četnička ideologija oživljava u Srbiji; usvaja je dio polit. stranaka i pojedine paravojne skupine, koje u prvoj polovici 1990-ih ratuju u Hrvatskoj i u BiH. 3. razg naziv za paravojne jedinice u srp. agresiji na Hrvatsku i BiH 1991–95.