Zadarska nadbiskupija

Zadarska nadbiskupija, kat. nadbiskupija sa sjedištem u Zadru; utemeljena 1154. Zadarski se biskupi prvi put spominju 341., a prvi imenom poznati biskup Feliks spominje se na koncilima u Akvileji 381. i u Milanu 390. Od zadarskih biskupa iz ranoga sr. vijeka najpoznatiji je Donat, koji je dobio i prenio u Zadar relikvije sv. Stošije te u biskupijskom središtu podigao crkvu, poslije po njemu nazvanu Sv. Donat. Nastojanja da se Zadar izdvoji iz Splitske metropolije ostvarena su 1154., kad je biskupija uzdignuta na čast nadbiskupije i metropolije. Novoj metropolije pripale su sufraganske biskupije Osorska, Krčka, Rapska i Hvarska, koja je o. 1200. dodijeljena Splitskoj metropoliji. God. 1828., u doba austrijske vladavine, Zadar je potvrđen kao jedina metropolija u Dalmaciji za biskupije Splitsko-makarsku, Dubrovačku, Kotorsku, Hvarsku i Šibensku (metropolije Splitska i Dubrovačka tada su ukinute), a zadarskoj je nadbiskupiji pripala ninska biskupija. Rapallskim ugovorom (1920), Zadar je pripao Kraljevini Italiji, a biskupija se dijeli na tal. dio i Zadarsku apostolsku administraturu; 1932. ukinuta je i metropolija. God. 1948. zadarska je nadbiskupija obnovljena u svojim starim granicama. Obnovom Splitske nadbiskupije i metropolije 1969., nadbiskupija je ostala bez sufraganskih biskupija i podvrgnuta je izravnoj upravi Svete Stolice. Nadbiskupija je teško stradala za Domovinskoga rata (1991–95).