Zadar

Zadar, grad i luka u S Dalmaciji; središte županije i nadbiskupije, 69 556 st. Iz rim. doba ostaci zidina, grad. vrata, foruma, hramova, kazališta, amfiteatra i dr. Crkva sv. Donata iz 9. st., sv. Marije i sv. Krševana iz 12. st., katedrala sv. Stošije iz 12–13. st. i crkva sv. Šimuna. Filoz. fakultet, Pedagoška akademija, Drž. arhiv, knjižnica, arheol. i etnografski muzej. Prehr., kožarska, duhanska industrija. Tvornica polivinilskih proizvoda i alatnih strojeva. Prometno i turističko središte. – pov Liburnsko naselje osn. o. ← 1000., a stanovnici grada spominju se ← 384; od ← 1. st. rim. kolonija (ant. Jader, Jadera), od 6. st. pod vlašću Bizanta i od 7. st. središte njegova temata Dalmacije. U 9. st. plaća »tribut mira« hrv. vladarima, kojih se vlast – uza sve jaču kroatizaciju Z. – učvršćuje u 10. i 11. st. unatoč mlet. osvajanjima (1000. i 1050). Od 1154. nadbiskupsko sjedište. Obrana grad. autonomije približila je Z. hrv.-ug. vladarima, kojih se vlast nad njim smjenjivala s mletačkom (četiri protumlet. pobune 1159–80). 1202. Mlečani zauzimaju Z. uz pomoć križara (→ E. Dandolo); nove pobune 1242., 1311. i 1345. Nakon Zadarskoga mira (1358) Z. je u sastavu Hrvatske i priznaje vlast hrv.-ug. kraljeva do 1409. kada potpada pod Veneciju. Postao je sjedištem providura mlet. »provincije Dalmacije i Albanije«, ali mu je autonomija sužena, a gospodarstvo nazadovalo, čemu je pridonijelo i tur. pustošenje okolice; ipak je Z. u 15–16. st. humanističko žarište i središte književnosti na hrv. jeziku (Š. Budinić, P. Zoranić, B. K(a)rnarutić, J. Baraković). Campoformijskim mirom potpao 1797. pod Austriju; 1805–13. drže ga Francuzi (Kraljski Dalmatin, prve novine na hrv. jeziku), a potom je, do 1918., središte austr. pokrajine Dalmacije te od 1861. sjedište Dalmatinskoga sabora i središte Hrv. nar. preporoda u Dalmaciji (koji se zalaže za ujedinjenje s Hrvatskom, uvođenje hrv. nar. jezika u javni život). Okupirala ga tal. vojska 1918., a Rapallskim ugovorom predan je Italiji (1920–43); nakon njem. okupacije oslobođen 31. 10. 1944. i Pariškim mirovnim ugovorom pripojen Hrvatskoj. Nakon II. svj. rata gospodarski se razvija; broj stanovnika uvećan je sa 13 954 (1948) na 43 187 (1971). Od poč. Domovinskoga rata 1991. napadale su ga srpske snage (1993. poražene su u bližem gradskom zaleđu).