Vojvodina

Vojvodina, autonomna pokrajina u sastavu Srbije; 21 536 km², 2 024 487 st. Obuhvaća Bačku, Banat i Srijem. Sastoji se od aluvijalne nizine uz tokove Dunava, Tise i Save, lesnih zaravni na njihovu rubu, pješčara (Deliblatska u Banatu) i gorja (Fruška gora i Vršačke planine). Kontinentalna klima. Poljodjelstvo (žitarice, ind. bilje), stočarstvo, vinogradarstvo. Ležišta nafte i zemnoga plina. Prehr., tekst., kožarska, drvna, duhanska, kovinska i elektroind. Gl. grad Novi Sad; veća naselja: Subotica, Sombor, Kikinda, Pančevo i Zrenjanin. – pov V. obuhvaća područje pov. pokrajina Srijema, Bačke i Banata. Naseljena je od paleolitika i do ← 1. st. ondje su se smjenjivale različite kulture i narodi. U ant. doba (← 35. do ← 9) najprije je Srijem, a u 2. st. i dio Banata došao pod vlast Rimljana, koji su osvojene krajeve uključili u provincije Panoniju i Daciju. Za velike seobe naroda 6–7. st. tim područjem prolaze ili se neko vrijeme zadržavaju Huni, Gepidi, Ostrogoti i Avari, a u 6. st. počinju se doseljavati i Slaveni. Pošto je 796. uništena avarska država, kojoj je središte bilo na prostoru između Dunava i Tise, Srijem su zauzeli Franci, a Banat Bugari. God. 896. u Panoniju prodiru Ugri, koji ondje stvaraju svoju državu i ulaze s Bugarima i Bizantom u borbu za to područje koje im konačno pripada 1180. Od kraja 12. st. ono se razvija u sastavu Ugarskoga Kraljevstva, koje je ondje uspostavilo županijski sustav, a granice županija ustalile su se poč. 14. st. (Srijemska, Vukovska, Bačka, Bodroška i Torontalska županija). Od vremena vladavine Bele IV (1235–70) Severinski Banat naseljavaju Ugri, Kumani i Pečenezi. Od kraja 14. st. pred sve većom tur. opasnošću u krajeve preko Save i Dunava bježi pravosl. srp. pučanstvo, koje masovnije počinje pristizati nakon propasti srp. države 1459. Sve to spontano i prinudno doseljavanje na područje V. mijenja postojeću etničku i konfesionalnu strukturu na štetu zatečenoga kat. stanovništva. U prvoj pol. 16. st. V. osvajaju Turci (Srijem 1529., Bačku 1540. i Banat 1551–52) i novostečene krajeve pripajaju sandžacima Srijemskomu, Segedinskomu, Bečkerečkomu, Čanadskomu, Temišvarskomu i Moldavskomu. Zbog ratnih pustošenja krajem 16. st., na opustjela se područja u 17. st. doseljavaju Hrvati, poznati pod imenom Bunjevci, a 1690. patrijarh Arsenije III. Crnojević (Čarnojević) doveo je u Južnu Ugarsku oko 70–80 tis. Srba iz Srbije, kojima je car Leopold I. dao neke povlastice. Karlovačkim mirom iz 1699. pod vlašću Turaka ostali su Banat i I Srijem, dok je Austriji pripala Bačka i Z Srijem; Požarevačkim mirom iz 1718. austr. caru pripali su Banat i tzv. turski Srijem. U oslobođene krajeve otpočinje naseljavanje Nijemaca, Francuza, Španjolaca (Katalonaca), Madžara, Slovaka, Rusina te Židova i Cigana, što ponovno mijenja etnički sastav. Poč. 18. st. područje V. podijeljeno je na vojnu i civilnu upravnu jedinicu. Smanjivanjem tur. opasnosti, krajevi udaljeniji od tur. granice razvojačuju se, a njihovo područje uključuje u Ugarsku; vojna granica zadržana je u Srijemu uz Dunav od Petrovaradina do Zemuna (Posavska vojna granica; 1745) i u dijelu Banata (Banatska vojna granica; 1760-ih). Takva organizacija Vojne krajine održala se do 1848. U ostalim dijelovima V., os. u Bačkoj, uspostavljen je županijski sustav. Na skupštini u Karlovcima (Srijemski Karlovci) 15. 5. 1848. donesena je odluka da se Srijem, Vojna krajina u Srijemu, Baranja i Bačka s bečejskim i šajkaškim okruzima te Banat s Vojnom krajinom i kikindskim okrugom proglase Srpskim Vojvodstvom (V. se prvi put javlja kao teritorijalna jedinica). Istom prilikom proklamiran je savez novoproglašenoga Vojvodstva s Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom. God. 1860. Srpsko je Vojvodstvo ukinuto, a njegov teritorij pripojen Ugarskoj. Austro-ug. nagodbom 1867. i Hrv.-ug. nagodbom 1868. područje V. podijeljeno je između Ugarske, kojoj su pripali Bačka i Banat, i Austrije, koja je dobila Srijem pod upravom Hrvatske. Velika narodna skupština u Novom Sadu prekinula je 25. 11. 1918. državne veze s Austro-Ugarskom, odcijepila V. od Ugarske i proglasila njezino ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom te V. 1. 12. iste god. kao dio Kraljevine Srbije ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Zakonom o oblasnoj i sreskoj samoupravi iz 1922. područje V. podijeljeno je na oblasti, a nakon zavođenja Šestosiječanjske diktature 1929. i Zakona o podjeli Jugoslavije na banovine, pripalo je Dunavskoj banovini sa sjedištem u Novom Sadu, osim Zemuna i Pančeva koji su s Beogradom izdvojeni u posebnu jedinicu. Sporazumom Cvetković–Maček od 26. 8. 1939. novouspostavljenoj Banovini Hrvatskoj pripojeni su dijelovi zapadnoga Srijema, kotarevi Ilok i Šid. 1941–45. V. je podijeljena u tri zone: Bačka s Baranjom pripala je Madžarskoj, Banat kao zasebno okupacijsko područje u sastavu Nedićeve Srbije držali su Nijemci, a Srijem je ušao u sastav Nezavisne Države Hrvatske. Nakon II. svj. rata V. postaje autonomna pokrajina u sastavu SR Srbije (31. 7. 1945); priključen joj je I Srijem. Njemačko stanovništvo masovno je iseljeno. Autonomija je proširena 1974., a reducirana 1988., kada vlast preuzimaju pristaše S. Miloševića. U 1990-im snažnije je polit. organiziranje nacionalnih manjina. Veće autonomne ovlasti ima od poč. 2002.