viteštvo

viteštvo. 1. pov u feudalizmu, vojnički stalež profesionalnih ratnika-konjanika u službi kakva velikaša ili vladara podvrgnut posebnim načelima i pravilima ponašanja; kao instrument vladajućega sloja vitezovi su sudjelovali u nasiljima svojih gospodara, os. u gušenju seljačkih buna i pljačkanju osvojenih područja (negirajući načela koja su im pripisivana – velikodušnost, pravednost, uglađenost, zaštita nemoćnih i dr.). S pojavom vatrenoga oružja i prevlašću uloge pješaštva u ratnim operacijama, v. je izgubilo pravi smisao i ponegdje se još zadržalo kao anakronistični ostatak prošlosti (što je inspiriralo M. Cervantesa za njegova Don Quijotea). 2. pren plemenitost duha spojena s uglađenim manirama.