ustav

ustav. 1. Povelja, temeljni tekstovi kojima se određuje oblik vlasti jedne zemlje, najviši zakon jedne države, konstitucija; obično sadrži načelne propise o društv., ekon. i polit. poretku države, definira prava i dužnosti građana, određuje najviše organe vlasti, njihove međusobne odnose i odnose prema nižim organima i građanima. Donosi ga posebno u tu svrhu izabrano predstavničko tijelo (→ ustavotvorna skupština). – U značenju pisanoga temeljnoga drž. zakona prvi je put upotrijebljen u franc. Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina (1789); prvi pisani u. imale su Virginija (1776), SAD (1787) i Francuska (1791). 2. Glagoljička → uncijala.