Ukrajina

Ukrajina, država u JI Europi; 603 700 km², 48 457 102 st. Gl. grad Kijev; veći gradovi: Harkiv, Doneck (Juzivka), Odesa, Dnipropetrovsk, Lavov (L’viv). Pretežito nizina s izdvojenim uzvisinama (Volino-podolska, Pridnjeparska i dr.). Na Z Istočni Karpati, u J dijelu Krimska gora. Klima umjereno kontinentalna, na krajnjem J sredozemna. Rijeke: Dnjepar, Dnjestar, Južni Bug, Prut; pripada joj i dio ušća Dunava. Jezera: Sasik, Donuzlav i dr. S dio šumovit, ostalo pretežito stepsko područje s razvijenim poljodjelstvom. Pučanstvo: Ukrajinci (77,8%), Rusi (17,3%), Židovi, Bjelorusi, Rumunji (Moldavci) i dr. Deset sveučilišta. Jaka crna metalurgija; metalna (strojevi, automobili, vagoni, brodovi), kem. i petrokem., drvna, tekst. ind. Iskorištavaju se ležišta ruda željeza, ugljena, nafte i zemnoga plina. Poljodjelstvo (žitarice, ind. bilje, vinogradarstvo, voćarstvo), stočarstvo (goveda, svinje), ribarstvo. Gl. luke: Odesa, Herson, Kerč, Mariupolj. – pov Tragovi ljudskoga života iz ranoga paleolitika. Starosjedioce Kimerijce (naseljene od ← 1. tisućljeća) potisnuli su Skiti u ← 7. st. Od ← 4. do ← 2. st. stepama od Urala do Dunava dominirali Sarmati, dok su na obalama Crnoga i Azovskoga mora već od ← 6. st. postojale grč. kolonije. Od 3. i 4. st. U. je prostor seobe naroda: Gota, Huna, Bugara (5. st.), Avara (6. st.) i Hazara (7. st.). Neki povjesničari drže je pradomovinom Slavena, koji su od 4. do 6. st. stvorili plemenski savez (tzv. Anti). Nakon raslojavanja prvobitne zajednice (6–7. st.) poznata su slav. plemena: Poljani, Sjeverjani, Derevljani (Drevljani), Dudljebi, Volinjani, Bijeli Hrvati, Uliči i Tiverci; u 8. i 9. st. niču gradovi Kijev, Černigov, Perejaslav, Vladimir i Užgorod. U 9. st. nastala je prva veća državna tvorevina Istočnih Slavena, Kijevska Rusija (→ Rusija). U 11. i 12. st. Zakarpatsku U. zaposjeli su Madžari; u 13. st. nakon provale Mongola više je ukrajinskih kneževina plaćalo danak kanovima Zlatne Horde. U 13. i 14. st. I U. potpala pod Litvu, a Z Ukrajina pod Poljsku, koja od 1569 (Lublinska Unija) vlada većim dijelom Ukrajine. Nakon raspada Zlatne Horde (15–16. st.), oko Dnjepra se naseljuju ukr. Kozaci, koji su odigrali veliku ulogu u otporu protiv tursko-tatarskoga i polj. pritiska te potpomogli niz seljačkih ustanaka. 1648. poveo je hetman Bogdan Hmeljnicki protiv poljske vlasti rat i porazio nekoliko puta vojsku polj. feudalaca te na Perejaslavskom saboru ujedinio U. s Rusijom (1654). Nakon rusko-polj. rata (1654–67) u polj. vlasti ostala samo desna obala Dnjepra (bez Kijeva). U rus. dijelu U. spriječen je pokušaj odcjepljenja (→ I. S. Mazepa), ukinuta hetmanska vlast 1764., a 1781. i ukr. autonomija. Nakon podjele Poljske te rusko-tur. ratova u drugoj pol. 18. st., sve ukr. zemlje, izuzev onih pod austr. vlašću (I Galicija, Bukovina, Zakarpatska U.), bile su pod Rusijom. Nakon poraza revolucije 1905–07. izraženija je rusifikacija. Ukrajinska SSR proklamirana je 25. 12. 1917., a u idućim godinama, do 1920., potpuno je skršen svaki otpor novoj komun. vlasti. Deseci tisuća pristaša staroga režima pobjegli su iz zemlje. Mirom u Rigi (1921) nakon rusko-polj. rata, Z U. ostala je pod polj. upravom. Mirom u Saint-Germain-en-Layeu (1919) Rumunjska je dobila Bukovinu i anektirala Besarabiju, dok se Zakarpatska U. pripojila Čehoslovačkoj. U. je 30. 12. 1922. pristupila Sovjetskomu Savezu. Nakon voj. sloma Poljske 1939., Z U. ušla je u sastav SSSR, kojemu je Rumunjska morala prepustiti S Bukovinu i Besarabiju (1940). Zakarpatska U. bila je 1939–44. pod madž. okupacijom; 1941–44. Bukovina i Besarabija bile su pod rum. vlašću, a najveći dio U. pod njem. okupacijom; protiv okupatora razvio se snažan partiz. pokret, koji je s Crvenom armijom sudjelovao u oslobođenju zemlje. Sporazumom s Čehoslovačkom 1945. Zakarpatska U. priključena je Ukrajini, kao sastavnom dijelu SSSR. Ukr. granice u SSSR konačno su određene 1954., kada joj je Ruska SFSR prepustila poluotok Krim. Na temelju rezultata općenarodnoga referenduma krajem 1991. U. je proglašena neovisnom državom. 1991–94. predsjednik je bio Leonid Kravčuk, a potom L. Kučma (do 2005). 1990-ih sporno je bilo pitanje Krimske oblasti, koja je težila većoj polit. samostalnosti. Do 1996. iz Ukrajine je u Rusiju prebačeno nuklearno oružje bivše sovj. armije. S Rusijom je 1997. postignut sporazum o podjeli ratne Crnomorske flote bazirane u Sevastopolu. Poč. 2000-ih prosvjedi su protiv autoritarne vladavine L. Kučme. Nakon polit. krize i ponovljenih izbora, vođa oporbene koalicije Viktor Juščenko 2005. postaje predsjednik.