Ujedinjeni Arapski Emirati

traži dalje ...

Ujedinjeni Arapski Emirati, federacija od sedam emirata (Abu Dhabi, Ajman, Dubai, Fujairah, Ra‘s al-Khaimah, Sharjah, Umm al-Qaiwain) u I dijelu Arapskoga poluotoka; 82 880 km², 2 411 041 st. Gl. grad Abu Dhabi. U. A. E. obuhvaćaju uzak obalni pojas, širine do 130 km, uz Perzijski zaljev, od Qatarskoga poluotoka na SZ do poluotoka Musadama i Omanskoga zaljeva na I. Uglavnom nisko pustinjsko područje prekriveno slanim tlom i pješčanim predjelima; na I teren se izdiže do 1189 m. Klima je pustinjska; oborine do 100 mm godišnje. Pučanstvo: Arapi (42%, kojih je u Emiratima rođeno 19%), Indijci i Pakistanci (45%), Iranci (1,7%) i dr. Uzgajaju se (u oazama) datulje, povrće, voće, bademi, duhan. Stočarstvo (koze i ovce); ribarstvo. Ležišta nafte (proizvodnja o. 118 mil. t 2003., 10. u svijetu), zemnoga plina. Crna (čelik) i obojena metalurgija (aluminij); petrokem., cementna, elektronička, prehr. ind. Gl. pomorske i zračne luke: Dubai, Abu Dhabi, Sharjah, Ra‘s al-Khaimah. – pov Područje U. A. E. do poč. 19. st. nazivalo se Gusarskom obalom. Engleska je 1818–19. zaratila protiv šeikatâ. Ugovorima o zaštiti (1820., 1853. i 1892) 5 se šeikata odreklo ratovanja, a Velika Britanija obećala im je zaštitu. Od tada se Gusarska obala nazivala Ugovornom obalom i Mutasališkim Omanom te bila brit. protektoratom. 1919–37. priključila su se još 2 šeikata. 1971. 6 se šeikata proglasilo emiratima i utemeljilo neovisnu državu Ujedinjeni Arapski Emirati, kojoj se 1972. priključio i Ra‘s al-Khaimah. Zemljom upravlja Vrhovno vijeće, s po jednim emirom iz svakoga emirata, koji između sebe biraju predsjednika. Nema polit. stranaka. Šeik Zaid ibn Sultan Al Nahayan bio je na vlasti od 1971. do smrti 2004; potom predsjednik postaje njegov sin šeik Khalifa ibn Zaid Al Nahayan. Poč. 1990-ih U. A. E. postaju saveznik SAD-u (podržavaju am. napade na Irak 1991. i 2003).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Ujedinjeni Arapski Emirati. Hrvatski obiteljski leksikon (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://hol.lzmk.hr/clanak/41142>.