Turkmenistan

Turkmenistan (Turkmenija), država u JZ dijelu središnje Azije; 488 100 km², 4 993 500 st. Gl. grad Aşgabat (Ašhabad, Ašgabat). Obuhvaća dio Turanske nizine s pješčanom pustinjom Karakum (4/5 ukupne površine Turkmenistana). Na Z uz Kaspijsko jezero priobalna ravnica (zaljev Kara Bogaz Gol). Na J i JZ rubu planinsko područje (Kopet Dag, 2942 m; predgorje Paropamisusa). Klima izrazito kontinentalna, apsolutni maksimum 49,9 °C. Gl. rijeke Amu-Darja, Murgab, Tedžen, Atrek (Atrak). Veći dio nema stalnih vodenih tokova. Prevladava oskudna pustinjska vegetacija; na gorskim padinama stepa. Pučanstvo: Turkmeni (77%), Rusi (7%), Uzbeci (9%) i dr. U Ašhabadu Akademija znanosti. Poljodjelstvo (samo uz navodnjavanje); gl. kultura pamuk. Stočarstvo (karakul ovce). Uzgoj dudova svilca. Bogata ležišta nafte, zemnoga plina, različitih soli, ugljena, olovne, bakrene i cinkove rude. Jaka kem., petrokem. i tekst. ind. Gl. zračna luka Ašhabad. – pov Iranske starosjedioce (nastanjene od ← 1. tisućljeća) pokorili su u 4. st. Huni, u 6. st. Oguzi (preci Turkmena), u 7. st. Arapi. Zemlja je bila u 11. i 12. st. u vlasti Seldžuka, u 13. st. Mongola, od 16. st. Hive, Buhare i iranskih Sefevida te od sred. 19. st. carske Rusije. Nakon pobjede boljševika u Rusiji 1920., proglašene su Horezmska SSR i Buharska SSR; 1924. osnovana je Turkmenska SSR koja je nakon raspada SSSR 1991. postala neovisnom republikom. Predsjednički položaj preuzeo je 1990. Saparmurat Nijazov, vođa KP Turkmenistana (od 1985), koju poč. 1990-ih preimenuje u Demokratsku stranku i 1992. uspostavlja jednostranački režim; 1999. proglašava se doživotnim predsjednikom. Od 1994. T. je pomagan od NATO-a (uključen je u njegov program Partnerstvo za mir), a od 2001. logistički pomaže vojnu intervenciju SAD-a u Afganistanu. Poč. 2000-ih nastavljena je državna represija nad polit. protivnicima.