Tuđman, Franjo

Tuđman, Franjo (1922–99) hrv. političar i državnik. Sudionik antifaš. borbe 1941–45., potom na visokim vojno-polit. položajima (u jugosl. ministarstvu obrane, generalštabu i dr.); čin generala stekao 1960. Na vlastiti zahtjev napustio vojnu službu 1961. te se posvetio znanstveno-istraživačkom radu (1965. doktorirao povijesne znanosti; 1961–67. vodio Institut za historiju radničkog pokreta). Zbog zagovaranja nacionalnoga pitanja bio osuđen i zatvoren (1972., 1982–83., 1984). Kao zagovornik hrv. samostalnosti politički se angažirao potkraj 1980-ih; osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) i postaje njezin predsjednik. Nakon izborne pobjede HDZ-a 1990. postao je predsjednik Predsjedništva SR Hrvatske. Izabran je za predsj. republike (1992., reizabran 1997), a HDZ ponovno pobjeđuje na parlamentarnim izborima 1992. i 1995. Za njegova mandata ostvarena je nezavisnost i zemlja oslobođena u Domovinskom ratu. Njegova je politika izazvala prijepore u dijelu domaće i međunar. javnosti. Rat protiv rata; Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja 1918. do sloma 1941; Velike ideje i mali narodi; Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi.