ton

ton (lat. iz grč.). 1. Zvuk određene visine. Nastaje pravilnim titranjem nekoga tijela (izvor tona). Posjeduje jakost, boju i trajanje. Visina mu ovisi o frekvenciji, jakost o amplitudi, trajanje o duljini vremena u kojem izvor tona titra, a boja o alikvotnim tonovima. T. je temeljni element glazbe. 2. U slikarstvu, svojstvo boje uvjetovano stupnjem svjetlosti u njoj; tonskim slikanjem postiže se plastičnost oblika.