tezaurus

tezaurus (lat. iz grč.). 1. U antici, prostor u svetištu za čuvanje vrijednih predmeta i riznica. 2. Naziv za velika sintetička djela, os. velike rječnike. 3. Kontroliran i dinamički dokumentacijski jezik (rječnik) semantički i generički povezanih naziva koji pokriva određeno područje znanja. Sastoji se od deskriptora (normiranih ključnih riječi) i ne-deskriptora (zabranjenih termina, npr. sinonima, uz koje obično stoji uputnica na preferirani termin).