tamtam

tamtam (franc. iz kreolskoga preko engl. iz hindskoga). 1. Samozvučno (idiofono) glazbalo slično gongu od kojega se razlikuje po laganom uleknuću u sredini ploče i svinutom rubu te po žalobnom i tjeskobnom zvuku što se nakon udarca pojačava i dugo razliježe; u eur. glazbi od poč. 19. st. 2. U etnomuzikologiji, veliki drveni dojavni bubanj u plemena Afrike, Indonezije, Južne Amerike i tihooceanskih otoka.