Tadžikistan

Tadžikistan, država u središnjoj Aziji; 143 100 km², 6 127 000 st. Gl. grad Dušanbe. Veći gradovi Hujand (pr. Lenjinabad), Kulab, Qurgonteppa. Pretežito planinska zemlja (pol. teritorija iznad 3000 m). Na I masiv Pamira (Pik I. Ismail Samani, 7495 m; Lenjinov vrh, 7134 m) s visokim ravnjacima (3500–4500 m) i ulančana gorja. Mnogobrojni ledenjaci. Nizine (7% površine) na JZ i S. Klima je kontinentalna s karakterističnim visinskim pojasima. U nizini 100–250 mm oborina godišnje, a u planinama o. 1600 mm. Rijeke Sir Darja i Amu Darja s pritocima (Pjandž, Vahš) iskorištavaju se za proizvodnju el. energije i umjetno natapanje. Pučanstvo: Tadžici (64%), Uzbeci (24%), Rusi, Tatari. Službeni jezik tadžički. Uzgaja se pamuk, riža, duhan, povrće; u stočarstvu ovce (karakulska ovca) i goveda (jak). Ležišta nafte i plina, rude urana, radija, arsena, obojenih metala. Metalna, elektrotehn., tekstilna (pamuk, svila), prehr. ind. Međunar. zračna luka Dušanbe. – pov Na području T. u ← 1. tisućljeću postojale su države Baktrija i Sogdijana. Nakon vladavine Perzijanaca (← 6. do ← 4. st.), Makedonaca (Aleksandar Veliki) i Turaka (od 6. st.), u 8. st. ondje su vladali Arapi, koji su autohtonomu pučanstvu dali ime Tadžik. U 9. i 10. st. na vlasti je tadžička dinastija Samanida. U 13. i 14. st. T. je dio Mongolskoga Carstva (pod Džingis-kanom i Timurom); od 16. st. njime vladaju buharski emiri, a od 1866. Rusi. God. 1924. osn. je Tadžička ASSR (u sastavu Uzbečke SSR), a 1929. Tadžička SSR. Nakon raspada SSSR 1991., nezavisna republika. Od 1992. predsjednik je I. Rakhmonov. Građanski rat trajao je 1992–97 (s više od 30 000 poginulih); pojedine islamističke skupine nastavile su borbu i nakon primirja. Ruske mirovne snage nazočne su od 1993. Poč. 2000-ih T. logistički podržava intervenciju SAD-a i saveznika u Afganistanu.