Škotska

Škotska, S dio Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske; 78 783 km², 5,0 mil. st. Gl. grad Edinburgh, najveći Glasgow. Prevladava planinski reljef prekriven vrištinama, tresetištima i crnogoričnim šumama; izdvaja se Južno visočje s graničnim gorjem Cheviot, gorje Grampian s Ben Nevisom (1344 m, najviši vrh brit. otočja) i Sjeverno visočje. Velika razvedenost obale. Ratarstvo (žitarice), stočarstvo, ribarstvo. Rudna ležišta, ugljenokopi. Jaka tekstilna, elektronička, petrokem. ind., strojogradnja; brodogradnja. – pov Prastanovnici, vjerojatno iberskoga podrijetla, pomiješali su se s Keltima iz Irske (← 7. st.). Rimljani, koji su sjevernu Š. zvali Kaledonijom, a njezine stanovnike Piktima, osvojili su jug (o. 80), ali su se morali povući iza Hadrijanova zida (2. st.). Škoti, keltsko pleme iz Z Irske (u Kaledoniju su počeli prelaziti u 5–6. st.), zavladali su Piktima (9. st.) i osnovali kraljevstvo pod Kennethom I. U 12. st. Š. je bila u vazalnome odnosu prema Engleskoj; engl. kralj Edvard I. uzurpirao je 1296. škot. krunu. Ustankom, Škoti su protjerali Engleze, koji su im nakon poraza kraj Bannockburna (1314) priznali neovisnost (1328). Za dinastije Stuart (1371–1714) oslabila je kralj. vlast. Škoti su u borbama s Englezima poraženi za Jakova IV (1513) i Jakova V (1542). Marija Stuart, žena franc. kralja Franje II., podupirala je katolicizam, ali su je 1567. svrgnuli pristaše reformacije, pa je prebjegla u Englesku, gdje je zatočena, osuđena na smrt i smaknuta (1587). Kada je Marijin sin Jakov VI. postao 1603. i engl. kraljem (Jakov I), ostvarena je personalna unija između Š. i Engleske. Nakon poraza kraj Dunbara 1650., Š. je bila udružena s Engleskom u Commonwealthu (1651–60). Za Karla II. Stuarta (1660–85) uspostavljena je ponovno personalna unija, a za kraljice Ane Stuart (1702–14) ostvarena je 1707. i realna unija između Š. i Engleske (→ Velika Britanija, → Sjeverna Irska).