sustav

sustav (sistem). 1. Cjelina, skup načela; veći broj materijalnih elemenata složenih i uređenih među sobom tako da tvore organski sklop (cjelinu) koji se pokorava određenim pravilima; skup činjenica, načela, normi (pravila), klasificiranih ili pravilno poredanih, tako da tvore logički plan, vezujući različite dijelove (školski s., politički s. itd.); metoda ili plan klasifikacije, uređenja, poretka; tijelo, organ koji funkcionira kao organizam; povezana serija (niz) prirodnih elemenata ili objekata (rijeke, podzemni hodnici i dr.). 2. kem skupina tvari koje su u ravnoteži ili joj teže (binarni s., trinarni s. i dr.). 3. min bilo koji od sedam kristalnih sustava (heksagonalni, tetragonalni itd.). 4. filoz u filozofiji I. Kanta, »skup spoznaja koje su uređene po ideji cjeline i u kojima bitno prevladava jedinstvo«. 5. fiz skup objekata koji se promatra s obzirom na međusobno djelovanje njegovih dijelova i vanjske utjecaje; sustavi od jedne faze nazivaju se homogenima (npr. čista voda); inače su heterogeni (npr. suspenzija mulja u vodi). 6. lingv iznutra organizirana ukupnost jedinica (elemenata) jezika koje su povezane stalnim (invarijantnim) odnosima; postojanje odnosa među jedinicama sustava znači da će se na s. u cjelini odražavati i svaka pojedinačna promjena jedinica.