Sunce

Sunce, najbliža zvijezda i središnje tijelo Sunčeva sustava. Udaljeno 8500 pc od središta Mliječne staze, oko kojega se po eliptičnoj stazi giba brzinom od 250 km/s. Masa mu je 1,99 · 10³⁰ kg, polumjer 696 000 km, srednja gustoća 1,41 · 10^–3 kg/m³, tok zračenja (luminozitet) 3,8 · 10²³ kW, efektivna temperatura fotosfere 5770 K; S. rotira diferencijalno te period rotacije iznosi 25 dana na ekvatoru a 31 dan blizu polova. Nagib je Sunčeva ekvatora prema ekliptici 7°15'. Kem. sastav njegovih vanjskih slojeva: 73% vodika, 25% helija i 2% težih elemenata. S. je zvijezda spektralne klase G2 i staro je o. 4,5 mlrd. god. Prividni mu je sjaj –26^m,86 a apsolutni + 4^m,7. Unutrašnjost S. sastoji se od jezgre koja se proteže do 1/3 polumjera i sadrži polovicu njegove mase. U jezgri su temperatura (14 mil. K) i gustoća (1,6 · 10⁵ kg/m³) dovoljno visoke da omogućuju termonuklearnu reakciju – fuziju jezgri vodika u jezgre helija. Stvorena energija nadoknađuje tok energije kroz fotosferu. Na jezgru se nadovezuje tzv. radijacijski ovoj u kojem se energija prenosi zračenjem, a 200 000 km ispod fotosfere započinje konvekcijska zona (konvektivni prijenos energije). Vanjske, vidljive slojeve, tzv. Sunčevu atmosferu čine → fotosfera, → kromosfera i → korona. S. ima opće magnetno polje indukcije od nekoliko desettisućinki tesla, ali i lokalizirana magnetna polja s indukcijama od nekoliko desetina tesla. U širem smislu pojam aktivnosti Sunca obuhvaća određene promjenljive i prolazne pojave u njegovoj atmosferi kao što su → Sunčeve pjege, baklje, → prominencija, → bljesak, koronine kondenzacije, rendgenske svijetle točke i → Sunčev vjetar. Aktivnost S., npr. broj pjega na vidljivoj polutki, koji se prati od 1640., pokazuje ciklične promjene s periodom od o. 11 god. Neki oblici Sunčeve aktivnosti (posebice bljeskovi i Sunčev vjetar) utječu na međuplanetarni prostor i atmosfere planeta.