suita

suita (franc. suite: slijed), instrumentalna skladba sastavljena od niza lagano suprotstavljenih stavaka, većinom plesova, povezanih u cjelinu ob. u istome tonalitetu. Redoslijed, vrsta i broj stavaka razlikuju se prema razdobljima. U srednjem vijeku i renesansi (14. i 15. st.) vezuju se u slijed po 2 različito ritmizirana plesa; u 16. st. po 3 (bassedanse, recoupe, tourdion); u 17. i 18. st. s. postaje jedan od glavnih baroknih instrumentalnih oblika, ustaljuje joj se temeljni niz od 4 stavka (allemande, gigue, courante, sarabanda), kojemu se mogu dodavati preludij, tokata, uvertira, chaconne te plesovi (gavota, menuet, bourée, rigaudon, loure); istodobno se razvija orkestralna suita, sastavljena od ouvertire i više baletnih stavaka, često također nazivana uvertirom (J. S. Bach). O. 1750. s. se gubi; ponovno se javlja na kraju 19. i u 20. st. u baroknom obliku ili u slobodnijem obliku s novim plesovima iz nar. glazbe, jazza, odnosno kao niz tonskih slika (M. F. Musorgski Slike s izložbe).