Sudan

Sudan, država u SI Africi, dijelom na Crvenome moru; 2 505 810 km², 37 986 200 st. Najveća afrička država. Gl. i najveći grad Khartoum (Al-Hartūm); ostali veći gradovi: Khartoum North, Omdurman, Port Sudan. Najvećim dijelom zahvaća dolinu Nila. Na Z afrički ravnjak, visočje Darfur (Marra, 3088 m) i Kordofan, na S dio Libijske pustinje, na J nizina oko gornjega toka Bijeloga Nila s gorjem Kinyeti (3187 m). U I dijelu Nubijska pustinja i ogranci Etiopskoga visočja. U obalnom dijelu gorje (Hamoyet, 2780 m). Klima na J i JI tropska, na S stepska i pustinjska. Gl. rijeka Nil (Bijeli i Modri Nil) s pritokom Atbara. J dio Sudana pod savanama i galerijskim šumama; ogranci Etiopskoga visočja pokriveni tropskim šumama; Libijska pustinja bez vegetacije, Nubijska pustinja dijelom pod grmljem. Pučanstvo: na S Arapi (39%) i Nubijci (8%), na J Dinka (11%), Beja (6%), Nuer, Azande, Bari, Fur i dr. Dok su na S većinom muslimani, na J su kršćani i animisti. Sl. jezik arapski. Sveuč. u Khartoumu, Omdurmanu, Jubi. Ratarstvo, stočarstvo. Šume daju velike količine arapske gume. Ležišta ruda željeza, mangana, bakra, kromita, zlata. Ind. prehr. proizvoda, tekstila, cementa, duhana, automobila (montaža); rafinerija nafte. Duljina unutrašnjih vodenih putova 4068 km. Gl. luke: Port Sudan, Suakin. Zračne luke: Khartoum, Juba, Port Sudan. – pov Upadi egip. faraona u Nubiju (SI Sudan), započeti u ← 3. tisućljeću, završili u ← 15. st. uspostavom egip. uprave. Od ← 751. do ← 656. samostalna država Nubija (sa središtem u Napati) vladala je i Egiptom; vrhunac moći doseže u 1–3. st. S arap. provalama u 7. st. započela islamizacija Nubije; cijelo područje S. Arapi su osvojili tek u 18. st. Od tada postoje sultanati Darfur, Sennar i Kordofan. Nakon otvaranja Sueskoga kanala, Velika Britanija učvrstila se u Egiptu i proširila svoj utjecaj na S. Podignuvši ustanak (1881), mahdisti (→ Mahdi) porazili su anglo-egip. snage i vladali Sudanom 1885–98., kada su ih potukli Britanci pod H. Kitchenerom. Od tada pa do 1953. S. je brit.-egip. kondominij; zatim dobiva unutrašnju autonomiju, a 1956. postaje neovisnom republikom i priključuje se Arap. ligi. Razdoblja kratkotrajnih i nestabilnih civilnih vlada i parlamentarnoga sustava (1956–58. i 1964–69) zamjenjuju voj. diktature generala I. Abbouda (1958–64) i pukovnika J. Nimeyrija (1969–85). Civilna vlada premijera Sadika el-Mahdija, uspostavljena 1986., ovisi o podršci fundamentalista Nacionalne islamske fronte i vlada samo na S Sudana, dok J kontrolira Narodna vojska za oslobođenje Sudana, koju vodi J. Garang (građanski rat traje od 1983); krajem 1988. postignut je mirovni sporazum u Addis Abebi, ali mu se Islamska fronta oštro protivi. Državnim udarom 1989. vlast preuzima Omar Hassan Ahmad al-Bashir; 1996. i 2000. pobjeđuje na izborima koje je opozicija bojkotirala. 1990-ih i poč. 2000-ih nastavljen je rat na jugu Sudana (od 1983. poginulih je oko 2 mil.). 2005. postignut je mirovni sporazum; pogibija J. Garanga izazvala nove nestabilnosti.