slog

slog. 1. lingv osnovna fonetsko-fonološka jedinica riječi i govora koja se može izdvojiti intuitivno, ali se ne može definirati znanstveno; pojedini glas ili skup glasova (među njima jedan slogotvoran – jezgra sloga – obično vokal) koji se u govoru osjeća kao jedinstvena (u jednom dahu artikulirana) izgovorna cjelina, odn. kao donekle samosvojan izgovorni dio riječi; npr. riječ uz-gre-dan ima 3 sloga. 2. Za tisak složen tekst od olovnih slova i znakova, kao ručni slog (znakovi se pojedinačno slažu u »slagaljku« rukom) ili strojni slog (složen na slagarskim strojevima). 3. Veličina i tip tiskarskih slova.