Slavonija

Slavonija, područje u SI dijelu Hrvatske, između Save i Drave, od Z ogranaka Papuka i Psunja na Z do Z ruba Fruške gore na I; o. 14 500 km², o. 1 mil. st. Veći gradovi: Osijek, Slavonski Brod, Vinkovci, Vukovar, Požega. Najveći dio S. obuhvaćaju nizine u porječju Save i Drave s Požeškom kotlinom u središtu, koju okružuju planine Papuk, Psunj (984 m), Požeška gora i dr. Klima umjereno kontinentalna. Poljodjelstvo (žitarice, ind. bilje), voćarstvo, vinogradarstvo. Stočarstvo (goveda, svinje), slatkovodno ribarstvo. Iskorištavanje hrastovih šuma. Ležišta nafte i zemnoga plina. Drvna, kem., tekst., prehr. ind. – pov Pov. pokrajina koja se u užem smislu prostirala između Drave, Save i Velike Kapele (Gvozda); u 10. st. tim su se nazivom označavale sve zemlje u unutrašnjosti Balkanskoga poluotoka, a u 13–14. st. pod njim se podrazumijeva područje od Istre do Rodopa i od Jadranskoga mora do Dunava. Naziv potječe od lat. riječi Sclavonia, a ona je označivala zemlju nastanjenu Slavenima (Sklavinija, Slavnija, Slovinje, Slovinska). Na području Slavonije živjela su ilir. plemena; u ← 4. st. doselili su se Kelti; krajem ← 1. st. osvojili su je Rimljani i uključili u provinciju Panoniju, od 297. u sastavu je Savske Panonije, a nakon podjele Carstva 395. pripala je Zapadnomu Rimskomu Carstvu. U 5. st. u Slavoniju su prodrli Huni, od 453. u vlasti je Istočnih Gota, 527. Langobarda, 568. Avara, u 6. st. naseljavaju je Hrvati (Slaveni), krajem 8. st. pokorili su je Franci. Protiv franačke vlasti 819–822. pobunio se Ljudevit Posavski, 827. zauzeli su je Bugari, a 838. ponovno je pod vlašću Franaka, koji su je uključili u Donju Panoniju. Donjopanonsku kneževinu uništili su 896. Ugri osvojivši krajeve S od Drave, a njihovo daljnje širenje na Slavoniju (kako se naziva područje panonske kneževine) zaustavio je hrv. knez Tomislav. Pod vlast ug. kraljeva S. je došla 1091., a u njihovo ime njome najprije vladaju banovi, a potom vojvode. 1240. počinje se nazivati kraljevstvom i ima svoga bana, sabor, novac i od 1496. grb; zakonodavno i upravno do sred. 16. st. ostala je odijeljena od Hrvatske, s kojom je od 1496. imala zajedničkoga bana. Tijekom 16. i 17. st. najveći dio Slavonije zaposjeli su Turci, a na slobodnom dijelu uspostavljena je vlast. Ratne dvorske komore, dok je od područja uz Savu 1702. formirana Vojna krajina. S. je bila podvrgnuta Ugarskoj dvorskoj komori, 1745. obnovljene su županije Virovitička, Požeška i Srijemska, koje su nakratko bile podvrgnute Hrvatskomu saboru, ali od 1751. šalju svoje zastupnike u Ugarski sabor. S. je bila jedan od povoda hrv.-ug. ratu 1848. Hrv.-ug. nagodbom 1868. i ukinućem Vojne krajine 1881. u cijelosti je ujedinjena s Hrvatskom. 1918. ušla je u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1929. dio je Savske banovine, a 1939. sporazumom Cvetković–Maček ušla je u Banovinu Hrvatsku. Za II. svj. rata 1941–45. bila je u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, 1945–91. dio je Republike Hrvatske (kao federalne jedinice SFRJ), a potom i samostalne Republike Hrvatske. U agresiji jugosl. vojske i srp. paravojnih postrojbi poč. Domovinskoga rata 1991–92. teško je stradala, mnogi su gradovi i sela razoreni, stotine tisuća Hrvata prognani sa svojih ognjišta. Akcijom hrv. snaga (»Bljesak«) u svibnju 1995. područje zapadne Slavonije integrirano je u pravno-polit. sustav Republike Hrvatske, dok je za područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema započeo proces mirne reintegracije (u skladu sa sporazumima u Daytonu 1995) koji je dovršen početkom 1998.