Sirija

Sirija, država na I obali Sredozemnoga mora, JZ Azija; 185 180 km², 17 130 000 st. Gl. grad Damask (Dimašq); veći gradovi Alep (Halab), Homs (Hims). Glavninu Sirije zauzima 600–800 m visok ravnjak koji se prema SI spušta u dolinu rijeke Eufrat; od uske obalne nizine na SZ odvaja ga gorje An Nusajrijah. U sr. dijelu ravnjaka izdiže se gorje Abu Rujmein (1391 m), na J Druz (Jabal ad Duruz, 1810 m), a na JZ Antilibanon (2814 m). Klima suptropska, u primorju sredozemna; godišnja količina oborina o. 400 mm u primorju, 1300 mm u gorju, a o. 100 mm na I. Gl. rijeke Eufrat i Orontes (Asi). Pretežito stepski i pustinjski kraj; vegetacija oskudna. Umjetnim natapanjem doline rijeka Eufrat i Orontes pretvorene su u najplodnije dijelove Sirije. Pučanstvo: Arapi (90%), Kurdi (9%) i dr. Najnaseljenije primorje i dolina rijeke Orontes; unutrašnjost gotovo pusta. Službeni jezik arapski. O. 50% st. živi u gradovima. Sveuč. u Damasku, Alepu i Latakiji; arap. akademija u Damasku. Poljodjelstvo (pamuk, pšenica, šećerna repa, duhan, agrumi, vinova loza) na natapanu tlu; stočarstvo (ovce, koze). Ležišta nafte, zemnoga plina, fosfata, asfalta, soli. Tekst. (pamučna), duhanska ind., tvornice ulja, mlinovi, pivovare, štavionice kože, tvornice cementa, rafinerije nafte, tvornice stakla, traktora, umj. gnojiva, elektromotora. Gl. luke Latakija (Al-Ladhiqiyah), Banias, Tartus. Gl. zračne luke Damask i Alep. – pov Prvi se put spominje u šumerskim zapisima o. ← 3500. Naseljena u ← 3. tisućljeću semitskim Amorićanima. Sred. ← 2. tisućljeća dijelovima Sirije vladali su Egipćani, u ← 14. st. Hetiti, od ← 13. st. Aramejci (koji su u ← 11. st. Damask učinili gl. gradom), Asirci u ← 8. st., Babilonci i Kaldejci u ← 7. st., Perzijanci u ← 6. st., Aleksandar III. Veliki ← 333., a nakon njegove smrti ← 323. Seleukidi, koji su proširili helenističku kulturu. Rimljani su je osvojili ← 63., za Pompeja. Pod Bizantom od 395., a od tada se u njoj proširilo kršćanstvo. 633–636. osvojili je Arapi i islamizirali; za Omejida (651–750) Damask je bio prijestolnicom kalifata. Seldžuci i Mameluci odbili su pohode križara na Siriju (11–13. st.). 1516–1918. dijelom je Turskoga Carstva. Za I. svj. rata pobunu Sirije i Libanona protiv tur. vlasti pomažu Velika Britanija i Francuska; zajedno s Libanonom, S. je od 1920. franc. mandatno područje; veliki protufranc. ustanak 1925–27. ugušen je. 1941. zaposjele su je snage Slobodne Francuske i Velike Britanije i proglasile njezinu neovisnost. Sirijsko-franc. oružani sukobi traju do 1946., kada se franc. postrojbe povlače. S. se 1958. ujedinila s Egiptom u Ujedinjenu Arapsku Republiku (UAR) iz koje istupa 1961. U arap.-izr. ratovima 1967. i 1973. izgubila Golansku visoravan; 1976. vojno se uplela u libanonski građ. rat i od 2005. ondje ima voj. snage. Tijekom Zaljevskoga rata 1991. sudjelovala u međunar. kontingentu protiv Iraka. General Hafez al-Assad bio je na vlasti od 1970. do smrti 2000 (uspostavlja vladavinu Socijalističke stranke arapskoga preporoda). Njegov sin Bashar al-Assad predsjednik je od 2000 (održava jednopartijski režim). U prvoj polovici 2000-ih S. je nastavila sa zahtjevima za izraelskim povlačenjem s Golanske visoravni.