Sicilija

Sicilija, tal. otok u Sredozemnome moru; 25 426 km², 4 968 991 st. Gorovit otok, najviši vrh vulkan Etna (3323 m). Klima sredozemna; najveća rijeka Simeto. Upravno središte Palermo. Veći gradovi: Catania, Messina, Siracusa. Zemljoradnja (žitarice, vinova loza, agrumi, masline); u stočarstvu ovce. Ima sumpora i zemnoga plina. Rafinerije nafte, kem. ind. Turizam. – pov Od kraja ← 2. tisućljeća starosjedioce Sikane potiskivali su Sikuli i Elimljani, a poslije Feničani. Između ← 8. i ← 6. st. Grci su na otoku osnovali kolonije (Sirakuza, Gela), koje su od ← 6. st. ratovale s Kartažanima. Nakon poraza Kartage u Prvom punskom ratu (← 241), S. je postala rim. provincija, žitnica Rimskoga Carstva. Pod vlašću Vandala i Gota od 5. st., Bizanta od 535., Arapa 827. Pošto su je osvojili Normani 1061–91., S. je bila (1130–1282) u drž. zajednici s Napuljem (Kraljevstvo Obiju Sicilija). Pod Hohenštaufovcima je 1194–1268., zatim pod Anžuvincima, koji su zbačeni u »sicilijanskoj večernji« 1282. Nakon dugogodišnje aragonske te španj. uprave, u rukama je savojskih vojvoda (1713), potom Habsburgovaca. Za vlade španj. Burbonaca, S. je opet ujedinjena s Napuljem s kojim tvori Kraljevstvo Obiju Sicilija (1735–1860), koje je 1860. zaposjeo Garibaldi te priključio Italiji 1861. U II. svj. ratu S. je poprište borbi nakon savezničkoga desanta 1943. Talijanskim ustavom 1947. postala je jednom od autonomnih pokrajina.