PROJEKTABECEDARIJTRAŽILICAKONTAKT

rečenica, lingv najmanja jednočlana ili višečlana jedinica s pomoću koje se izričito mogu izraziti misli, sudovi, osjećaji i dr.; može biti potpuno dorečena ili eliptična; to je jedinica koja je relativno potpuna i neovisna u pogledu sadržaja, gramatičke strukture i intonacije; ona može sadržavati element izjave (obavijesti) o nekom predmetu, činu, zbivanju, izjavi, zamisli, stanju; može izricati sud (konstataciju), vjerovanje, ocjenu (vrednovanje), htijenje (zapovijed, zahtjev), želju, čuvstvo (zanos, čuđenje, bijes itd.), ili pak neku moguću izjavu poricati, stavljati u sumnju, izložiti kao moguću, fiktivnu ili upitnu. Gramatika razlikuje jednostavne (proste) i složene – nezavisne i zavisne (vremenske, namjerne, uzročne, posljedične, načinsko-usporedne, dopusne, izrične, odnosne, pogodbene i zavisnoupitne r.).