povijest

traži dalje ...

povijest (grč. historia: pripovijedanje, opisivanje), znanost koja u prostornom i vremenskom okviru istražuje razvoj ljudskoga društva u prošlosti i traži uzroke i zakonitosti određenoga ekon. i društv. poretka. Osim općega izraza »historia«, koji u osnovi nosi značenje znanja, u nekim se eur. jezicima upotrebljavaju i posebni izrazi kao što su »zgodovina, Geschichte, dogodovština, događajnica«, koji u prvi plan ističu sam događaj. Danas te riječi označuju istodobno sam pov. proces, razvoj ljudskoga društva i znanost koja se bavi proučavanjem toga procesa. P. kao znanost prešla je dug razvojni put od Herodota Halikarnašanina (← 5. st.) do danas. U starom i sr. vijeku svodila se na izravno promatranje i izvješće o njemu bez obveze da postigne istinite spoznaje o prošlosti. Same događaje prepuštala je kronikama. Tek s humanizmom i porastom opće učenosti mijenjao se i odnos prema pov. izvorima, autoritetu svjedočanstva i tradicionalnim shvaćanjima. Kritičnost postaje osnovni zahtjev pri utvrđivanju pov. činjenica. Pov. znanost od 16. do 18. st. obilježava eruditizam, 19. st. predstavlja doba tradicionalne povijesti (romantička, liberalna, idealistička, pozitivistička, socijalistička historiografija), dok 20. st. obilježava traženje novih putova.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

povijest. Hrvatski obiteljski leksikon (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hol.lzmk.hr/clanak/32037>.