patristika

patristika (lat.), znanost o spisima i nauku crkvenih otaca; povijest starokršćanske književnosti (1–8. st.). Obuhvaća prva kršć. teološka razmišljanja i književnost koju su poslije razvili crkveni oci. Nastala je iz želje da se sistematiziraju predaje Sv. pisma, ali je od samih početaka bila pod jakim utjecajem klasične filozofije, os. platonizma. Nakon prvobitnih ponajprije praktičnih interesa (organizacijska pitanja, bogoslužje itd.) uočljivih kod tzv. apostolskih otaca, kod apologista (2–3. st.: Justin, Tertulijan, Tacijan) prevladala je potreba suprotstavljanja napadima pogana i prvih gnostičkih hereza. U razdoblju između 4. i 8. st. kada je kršćanstvo u potpunosti prihvaćeno, formulirana su dogmatička i doktrinarna načela koja se u svojoj biti nisu mijenjala do danas. Gl. su predstavnici toga razdoblja sveci Atanazije, Ćiril, Bazilije, Grgur iz Nise, Ivan Zlatousti na Istoku, te Hilarije, Ambrozije, Jeronim i os. Augustin.