Pariški mirovni ugovori

Pariški mirovni ugovori. 1. Ugovor iz 1763., nakon Sedmogodišnjega rata (1756–63); Francuska je izgubila Kanadu i Istočnu Louisianu. 2. Ugovor iz 1783., nakon Američkoga rata za neovisnost (1775–83); Velika Britanija priznala je neovisnost SAD. 3. Ugovor iz 1814. i 1815., poslije ratova eur. koalicije protiv Napoleona; Francuska je vraćena u granice od 1790. i morala je platiti veliku ratnu odštetu. 4. Ugovor iz 1856., nakon Krimskoga rata (1853–56); Velika Britanija, Francuska, Kraljevstvo Sardinija, Turska, Austrija i Pruska zaključile su da Saveznici i Rusija evakuiraju osvojena područja; da Turska ne dopusti ulazak tuđim ratnim brodovima u tjesnace Bospor i Dardanele; da se nad Vlaškom, Moldavskom i Srbijom uspostavi jamstvo velikih sila. 5. Ugovori iz 1919–20. Na Pariškoj mirovnoj konferenciji nakon I. svj. rata između pobjedničkih država Antante i Centralnih sila zaključeni su mirovni ugovori: s Njemačkom → Versailleski (mirovni) sporazum 1919; s Austrijom u → Saint Germain-en-Layeu 1919; s Bugarskom u → Neuilly-sur-Seine 1919; s Madžarskom u Trianonu 1920 (→ Trianonski mirovni ugovor); s Turskom u → Sèvresu 1920. 6. Ugovor iz 1947. između Saveznika u II. svj. r. i: Rumunjske (priznate rum. granice od siječnja 1941., izuzevši onu prema Madžarskoj koja je iz siječnja 1938); Italije (povratak hrv. teritorija: Istre, Lastova, Palagruže i Zadra, Slovenskoga primorja, formiranje Slobodnoga teritorija Trsta, povratak Dodekaneza Grčkoj, priznanje neovisnosti Albanije, gubitak kolonija; Madžarske (granice od siječnja 1938); Bugarske (granice od siječnja 1941); Finske (izgubila područje Petsamoa u korist bivšega SSSR, te morala iznajmiti stratešku bazu SSSR). Određeno je da sve države trebaju platiti reparacije te im je ograničen broj vojnih jedinica. 7. Sporazum Sjevernoga Vijetnama i SAD o prekidu rata 1973.