Panama

Panama, država u Srednjoj Americi na Karipskom moru i Tihom oceanu; 75 517 km², 2 839 177 st. Gl. grad Panamá, veći gradovi: David, San Miguelito, La Chorrera. Unutrašnjost planinska, obalni pojas nizina. Na Z Chiriquí (3475 m) i Serranía de Tabasará; u I dijelu Cordillera de San Blas i Serranía del Darién. Otoci: Las Perlas na J, San Blas na S. Klima tropska i vlažna. Na planinskim pristrancima godišnje i do 3700 mm oborina. Gl. rijeka Chagres ulijeva se u umjetno jezero Gatún u Panamskom kanalu. JZ dijelovi pod savanom, ostali pokriveni tropskim šumama; u obalnom području palme i mangrove. Stanovnici mestici (o. 70%), bijelci, crnci, Indijanci, mulati. Na Z obali živi o. 80% od ukupnoga pučanstva, 54% u gradovima. Službeni jezik španjolski. P. ima 2 sveuč. Gl. grane privrede: zemljoradnja i trgovina. Uzgajaju se banane, šećerna trska, kakaovac, kava, riža, kukuruz, mahunarke, krumpir, manioka, kokosova palma. Stočarstvo (goveda, konji), ribarstvo, peradarstvo. Šume daju skupocjeno mahagonijevo drvo. Prehr. ind.; destilerije alkohola, tvornice alkoholnih pića, pivovare, tvornice ulja; preradba kože, duhana; proizvodnja cementa; rafinerije nafte. Turizam. Veliku važnost za pomor. promet ima Panamski kanal. Gl. luke Puerto Armuelles, Balboa, Colón. Međunar. zračna luka Panamá. – pov Nakon dolaska španj. istraživača R. de Bastidasa (1501) i K. Kolumba (1502) P. je postala španj. kolonijom, prvotno u sastavu potkraljevstva Peru (1542), potom potkraljevstva Nova Granada (1740). Nakon ukidanja španj. vladavine (1819) P. je dijelila sudbinu Kolumbije do 1903. Kada je Kolumbija odbila odobriti koncesije SAD-a na teritoriju Panamske prevlake, to je izazvalo spor, pa su SAD pomogle ustanak u Panami, koja je proglasila neovisnost 1903. SAD su dobile neograničeno pravo uporabe zone Panamskoga kanala, pravo eksteritorijalnosti i intervencije radi održavanja reda u Panami, a zonu su zaposjele 1904. Nakon II. svj. r. održan je utjecaj SAD-a. Uz česte formalne predsjedničke smjene vlast je imalo vojno vodstvo. 1968–81. najveći polit. utjecaj imao je general Omar Torrijos Herrera; 1977. sa SAD-om postiže sporazum o panamskom suverenitetu nad zonom Panamskoga kanala (SAD su nastavile tehničko upravljanje kanalskom zonom i zadržale pravo vojne intervencije u slučaju onemogućivanja plovidbe kanalom). General Manuel Noriega polit. je utjecajan 1983–89 (proganja pripadnike oporbe); nakon što je pogoršao odnose sa SAD-om (1989), one vojno interveniraju i uspostavljaju vlast blisku svojim interesima. Na kraju 1999. SAD su Panami prepustile upravljanje Panamskim kanalom te su se vojno povukle iz njegove zone. Od 2004. predsjednik je Martin E. Torrijos.