Norveška

Norveška, država u Z dijelu Skandinavskoga poluotoka; 324 220 km², 4 503 436 st. Gl. grad Oslo; veći gradovi: Bergen, Trondheim. Pretežiti dio zauzimaju Skandinavsko gorje i goli visoki ravnjaci (fjell) s masivima višima od 2000 m (Glittertind, 2472 m). Dobro razvedena 7500 km duga obala (fjordovi, skär). Klima pod utjecajem Atlantskoga oceana razmjerno topla. Krajnji S dio 7 mjeseci, a planinski 9–10 mjeseci godišnje pod snijegom. Riječni tokovi kratki, s mnogo brzica i vodopada. Gl. rijeka Glåma; najveće jezero Mjøsa. Ledenjaci (Jostedal i dr.) zauzimaju o. 4600 km². S područja i visoki ravnjaci pod tundrom; o. 26% ukupne površine pod šumama. Pučanstvo: Norvežani (97%); na S o. 21 000 Laponaca i o. 12 000 Finaca. Naselja pretežito na morskoj obali. Sveuč. u Oslu, Bergenu i Trondheimu. Poljodjelstvo (zob, ječam, pšenica, raž, krumpir), voćarstvo, povrtlarstvo, stočarstvo (goveda, ovce, svinje); uzgoj sobova, krznaša. Šume daju sirovinu za proizvodnju drvenjače, celuloze i papira. Ribarstvo (bakalar, haringa, losos), lov na tuljane i kitolov. Ležišta ruda željeza, pirita, bakra, cinka, olova, nikla, vanadija te ugljena. Iz podmorja Sjevernoga mora vadi se nafta i zemni plin. Crna i elektrometalurgija, kovinska ind., brodogradnja, izradba platformi za bušenje nafte, elektrotehn., kem., tekst., prehrambena ind. (preradba ribe, proizvodnja ribljega brašna, ulja), ind. cementa, umjetnoga gnojiva; rafinerije nafte. Luke: Oslo, Bergen, Trondheim, Sandefjord, Narvik. Gl. međunar. zračna luka Fornebu (Oslo). Norveškoj pripada otočje Svalbard u Sjevernome ledenome moru, otok Jan Mayen u Norveškome moru, otok Bouvet u J Atlantiku, Otok Petra I. na Antarktici i Zemlja kraljice Maud (sektor Antarktike između 20°W i 45°E). – pov Tragovi ljudskih naselja iz paleolitika; u prapov. doba naseljena germ. plemenima, koja je u drugoj. pol. 9. st. ujedinio Harald Ljepokosi (Haarfager). Od 8. do 11. st. ističu se svojim pomorskim i osvajačkim pothvatima Vikinzi. U 11. st. provedeno je pokrštavanje. Vrhunac moći doseže N. za Sigurda Jorsalafara (1103–30); nakon njega nastaju unutrašnje borbe, a u 12. st. značajan je ustanak tzv. birkenbeinera – seljaka u savezu s malim plemstvom protiv feud. i crkv. aristokracije. Njihovom pobjedom dolazi na prijestolje Sverre (1177–1202), a seljaštvo, za razliku od feud. Europe, ostaje slobodno. Sverreovi potomci proširili su vlast N. na Grenland (1261) i Island (1262). Za Margarete (1353–1412) N., Švedska i Danska ujedinjuju se tzv. Kalmarskom unijom 1397. Otpor protiv ugnjetavanja od strane dan. namjesnika doveo je do seljačkih buna u 15. i 16. st., kada je N. potpuno podvrgnuta dominaciji Danske. 1814. N. je uspjela proglasiti neovisnost i donijeti ustav, te je u personalnoj uniji sa Švedskom do 1905., kada se na miran način odcijepila i postala samostalnom ustavnom monarhijom pod Haakonom VII. U I. svj. r. neutralna. Pogazivši njezinu neutralnost, Nijemci su je 9. 4. 1940. napali. Kralj Haakon VII. i vlada zatražili su azil u Velikoj Britaniji, a protiv njem. okupatora, kojima pomaže šef marionetske vlade V. Quisling (→ kvisling) razvio se jak pokret otpora, s partiz. odredima na S zemlje. N. je od 1949. članica NATO, od 1951. povezana je s drugim nordijskim državama u Nordijskom vijeću. Haakona VII (umro 1957) naslijedio je Olav V. God. 1935–63. Laburistička stranka neprekidno ima većinu. 1963–81. laburisti formiraju manjinske vlade; od 1981. izmjenjuju se manjinske vlade laburista i konzervativaca. Kralja Olava V (umro 1991), naslijedio Harald V. Na referendumu 1994. odbijeno je pristupanje Europskoj uniji (od 1960. članica je Europskoga udruženja za slobodnu trgovinu). 1997–2000. i od 2001. premijer je Kjell Magne Bondevik.