Nezavisna Država Hrvatska (NDH)

Nezavisna Država Hrvatska (NDH), država koju je vodstvo ustaškoga pokreta proglasilo 10. 4. 1941. nakon sloma Kraljevine Jugoslavije; održala se do svibnja 1945. kao dio osovinskoga poretka nacističke Njemačke i faš. Italije. Obuhvaćala je veći dio današnjega teritorija Hrvatske (i Srijem) te BiH; Italiji je priznala Istru, Rijeku, Cres i Lošinj, te joj na osnovi Rimskih ugovora (18. 5. 1941) ustupila dio Dalmacije, od Nina do Splita s većinom otoka; Međimurje je priznala Madžarskoj koja je okupirala i Baranju. Prilikom potpisivanja Rimskih ugovora NDH je proglašena kraljevinom, a kruna je ponuđena tal. vojvodi od Spoleta. Na čelu NDH i ustaškoga režima bio je poglavnik A. Pavelić; provodili su se rasni zakoni i drž. teror kojem su bili izloženi Židovi, Srbi, Romi te polit. protivnici; osnovano je i nekoliko koncentracijskih logora (Jasenovac, Stara Gradiška, Jadovno) u kojima je ubijeno više desetina tisuća ljudi. 1941–43. NDH je bila podijeljena na njemačku i tal. vojnu zonu, a pojedine dijelove njezina teritorija od 1942. nadzirale su antifašističke partiz. snage. Slom NDH slijedio je poč. svibnja 1945. s povlačenjem njezinih oružanih snaga prema austrijskoj granici (→ Bleiburg).