atmosfera

atmosfera (grč.). 1. Plinovit ovoj nebeskih tijela; u užem smislu, plinovit omotač Zemlje. On je smjesa plinova od kojih su dušik (78,08%), kisik (20,95%) i argon (0,93%) u stalnom omjeru; u promjenljivim su količinama vodena para, ugljični dioksid, ozon, radon i dr. Gustoća je zraka pri tlu 1,293 kg/m. U donjim slojevima a. ima anorg. prašine i čestica soli, peludi i mikroba te, os. u gradovima, i štetnih plinova. Vertikalno se dijeli na troposferu, stratosferu, mezosferu, termosferu i egzosferu, a horizontalno (u troposferi) i na → zračne mase. 2. Fizikalna ili normalna a. (znak atm), stara jedinica tlaka, 1 atm = 101 325 Pa ≈ 10⁵ Pa = 1 bar. 3. Tehnička a. (znak at), stara jedinica tlaka, 1 at = 98066 Pa ≈ 10⁵ Pa = 1 bar. 4. pren okolina; raspoloženje.