modus

modus (lat.: način). 1. filoz u logici, jedna od vrsta silogističkoga zaključivanja koje nastaju kombiniranjem premisa različitih po kvantiteti i kvaliteti; 4 figure kategoričkoga silogizma daju 64 moguća m. od kojih je 19 valjano (sukladno s načelima logičkoga mišljenja). Skolastici su za moduse pojedinih figura stvorili mnemotehničke nazive, npr. za 4 modusa prve figure Barbara, Celarent, Darii, Ferio. Ti nazivi označuju (slovima od kojih su sastavljeni) karakteristike pojedinih sudova u silogizmu, tako npr. vokali (a, e, i, o) upućuju na kvantitetu i kvalitetu premisa i zaključka; u Spinozinoj ontologiji, m. su konkretni oblici u kojima se pojavljuju modaliteti »supstancije«, tj. tjelesna i duhovna bića. 2. glazb u antici, melodija ili vrsta mjere. U sr. vijeku ljestvični niz tonova (isto što i → tonus) ili interval, a u doba ars novae i određeni ritmički obrazac. U suvremenoj teoriji m. je kadšto naziv za 4 temeljna oblika dodekafonske serije. U etnomuzikologiji, oznaka za egzotične ljestvice i za melodijske tipove.