Mjesec

Mjesec, Zemljin prirodni satelit, najbliže nebesko tijelo. Srednja udaljenost od Zemlje 384 000 km, polumjer 1736,6 km, površina 37 900 000 km². Oko Zemlje obiđe za 27 dana, 7 sati, 43 min i 11 s (siderički mjesec) i u isto se vrijeme okrene oko svoje osi. M. različito obasjan Sunčevim zrakama pokazuje četiri mijene (faze): mlađak, prva četvrt, pun m. (uštap) i posljednja četvrt. Vrijeme između uzastopnoga ponavljanja iste faze (29 dana, 12 sati, 44 min i 3 s) zove se sinodički mjesec. Ravnina Mjesečeve staze nagnuta je prema ravnini ekliptike pod kutom od 5°9΄; Mjesečeva staza presijeca ekliptiku u dvije točke koje se zovu čvorovi. Kad se M. nađe u tim točkama ili u njihovoj blizini, može nastati pomrčina Mjeseca, odnosno Sunca. Privlačna sila Mjeseca uzrokuje na Zemlji morske mijene (plimu i oseku). M. nema atmosfere pa mu je površina izložena kozmičkom zračenju, Sunčevu vjetru i upadnim meteoritima. Temperatura na osunčanoj strani iznosi +130 °C a na noćnoj strani –160 °C. M. ima 60–100 km debelu krutu koru od gabro-anortozita ispod koje se do dubine od o. 900 km proteže kruti plašt od silikatnoga stijenja (bazalt). Ispod plašta nalazi se djelomično rastaljena jezgra od silikata ili željeza. Na površini se razlikuju strukture velikih razmjera: Terrae (kopna), svijetla područja koja sadrže kraterima izbrazdane krajolike i planinske lance; Maria (mora), tamna područja (u prosjeku 1–2 km niža od srednje razine kopna) bez izrazitoga reljefa. Male strukture: krateri, izbočine (kupole), prstenasta brda, kružne ravnice obrubljene prstenom planina, planinski lanci dužine do 1000 km i visine od 2000–6500 m; svijetle zrake duge i više tisuća km pružaju se radijalno od mnogih kratera. Uočljive su posljedice tektonske aktivnosti: doline, grabe i rasjedi. Najraširenije su stijene bazalt (u morima), anortozit i gabro (tvore kopna). Površina je prekrivena meteorskom prašinom debljine od nekoliko cm do nekoliko m, kojoj kem. sastav u usporedbi sa Zemljinom korom pokazuje gotovo jednaku zastupljenost Si i Al. Prvi svemirski let sa Zemlje na Mjesec ostvaren je sovj. svemirskom sondom Lunik 2, koja je alunirala 13. rujna 1959. Prva sovj. stanica Luna 9 spustila se meko na Mjesec u veljači 1966. Sovj. svemirska letjelica Luna 21 spustila je 16. siječnja 1973. na površinu Mjeseca automatsku pokretnu stanicu Lunohod 2 (Lunohod 1 spušten je na Mjesec 1971). Prvi ljudi stupili su na Mjesečevu površinu 20. srpnja 1969. am. svemirskom letjelicom Apollo 11. Svaki put je s površine Mjeseca donesen materijal, koji se još istražuje.