asonanca

traži dalje ...

asonanca (franc.). 1. Suzvučje. 2. Stilska figura u kojoj se podudaraju samoglasnici u više riječi. 3. U poetici, nepotpun srok u kojemu se rimuju samo vokali.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

asonanca. Hrvatski obiteljski leksikon (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://hol.lzmk.hr/clanak/2523>.