asimilacija

asimilacija (lat.). 1. Izjednačivanje, slijevanje, stapanje. 2. lingv artikulacijsko izjednačivanje ili prilagođivanje glasova kad se nađu u blizini (gladko – glatko); progresivna a. (potonji se glas izjednačuje s prethodnim: prorok – proricati); regresivna a. (prethodni se izjednačuje s potonjim: glas – glazba); a. po mjestu izgovora (glas se izgovara na mjestu izgovora susjednoga glasa: paziti – pažnja); a. po zvučnosti (izjednačivanje zvučnoga suglasnika s bezvučnim i obratno: svat – svadba, vrabac – vrapca) i dr. 3. biol skup procesa izgradnje org. spojeva iz anorg. tvari; u užem smislu, fotosinteza. 4. Soc. integracija, stapanje pojedinaca i skupina ljudi drugačijeg podrijetla (etničkog, nac., vjerskog) u širu društv. zajednicu u kojoj žive.