Maršalovi Otoci

Maršalovi Otoci, država u Z dijelu Tihoga oceana (Mikronezija); 181 km², 50 865 st. Gl. grad Dalap-Uliga-Darrit (Majuro) na atolu Majuro. Sastoji se od 29 atola, 5 otoka i o. 1000 otočića, poredanih u 2 niza; Ratak (16 atola) na I i Ralik (18 atola) na Z. Gl. su atoli Kwajalein (28,5 km²; najveći atol na svijetu), Eniwetok (Enewetak; 27 km²) i Jaluit (16,8 km²). Klima je tropska. Stanovnici Mikronežani. Službeni su maršalski (ebon) i engl. jezik. Uzgaja se šećerna trska, kokosova palma, banane. Svinjogojstvo i peradarstvo; ribarstvo. Turizam. Međunar. zračne luke na atolima Majuro i Kwajalein. – Maršalove Otoke otkrio je Španjolac Álvaro Saavedra Cerón (1529); istražili su ih T. Gilbert i J. Marshall. Njem. protektorat 1885–1914., 1922. dani Japanu, u II. svj. ratu osvojile ih SAD. Od 1947. pod upravom su SAD-a i starateljstvom UN-a (dio su Starateljskoga teritorija Pacifičkih otoka). 1946–58. atoli Enewetak i Bikini služili su SAD-u za probe nuklearnoga oružja. Autonomni su od 1979 (proglašena je republika); Amata Kabua bio je predsjednik od 1979. do smrti potkraj 1996. Nezavisnost i obrambeni savez sa SAD-om ostvareni su 1986 (SAD su zadržale vojnu bazu za raketna istraživanja na dijelu atola Kwajaleien). Član UN-a postaju 1991. Od 2000. predsjednik je Kessai H. Note (reizabran je 2004).