Lenjin, Vladimir Iljič

Lenjin, Vladimir Iljič (pr. prezime Uljanov) (1870–1924), rus. revolucionar, državnik i publicist; 1895. uhićen i protjeran u Sibir, zatim u emigraciji (Bruxelles, Pariz, London, Ženeva, Krakov). Postaje vođom lijevoga krila ruske socijaldemokracije, koje se od 1903. naziva boljševicima. Sudionik ruske revolucije 1905., poslije poraza u emigraciji. Za rus. Veljačke revolucije 1917. poziva na rušenje vlade umjerenoga socijalista A. F. Kerenskoga, organizira i rukovodi zauzimanjem Zimskoga dvorca (Listopadska revolucija). Od 1917. predsj. je nove vlade (sovjeta nar. komesara); organizira sovj. državu (»diktaturu proletarijata«) i osniva III. internacionalu (Kominternu). Nakon gospodarskoga sloma u građ. ratu napušta »ratni komunizam« i inicira »novu ekonomsku politiku« – NEP. Na njegov je prijedlog 1922. stvoren SSSR. Sabrana djela V. I. Lenjina sadrže više od 50 svezaka.