Arapi

traži dalje ...

Arapi, prvotno narodi semitskoga jezika nastanjeni na Arapskom poluotoku (prije širenja islama u 7. st.), a potom svi oni kojima je pradomovina Arabija a materinski jezik arapski; žive na području S Afrike i JZ Azije, od Mauretanije do Irana; o. 150 mil. pripadnika. U prošlosti najvećim dijelom nomadski stočari, asimilirali tekovine razvijenijih susjednih civilizacija. Vješti trgovci i obrtnici, dali su niz proslavljenih graditelja, liječnika, pjesnika i filozofa. Pretežito muslimani. – pov Prve arap. države bile su Saba u J Arabiji (← 10. st.) i Nabatejska država u S Arabiji (← 4. st.), koje od ← 60. priznaju rim. vlast. U 7. st. islam je ujedinio Arape; od tada oni u toku nekoliko stoljeća naglo šire vlast na I (Perzija, Sirija, Egipat, Afganistan, Turkestan, Mala Azija) do Indije, Buhare i Samarkanda, te na Z (S Afrika, Španjolska, J Italija). Daljnji prodor A. u Europu zaustavili su biz. car Lav III (717) i franački majordom Karlo Martel (732). Arap. vlast na Istoku srušili su Mongoli u 13. st., pa Turci poč. 16. st., a iz Španjolske A. su potisnuti u 15. st. Protiv tur. vlasti ustala je potkraj 18. st. sljedba vahabita (Oman stekao neovisnost). U 19. st. arap. zemlje većinom su potpale pod kolonijalnu vlast eur. sila od koje su se postupno oslobađale u toku 20. st. Onaj dio A. koji je osvojio Afriku pomiješao se sa starosjediocima Berberima, te je prozvan po staroj rim. provinciji Mauretaniji Maurima; tako se nazivaju i oni A. koji su osvojili Pirenejski poluotok te ostali u Španjolskoj sve do pada Granade 1492. Sjevernoafričke A. koji su osvojili Maltu, Siciliju, Korziku, Sardiniju i Kalabriju, naziva se Saracenima.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2005.

Citiranje:

Arapi. Hrvatski obiteljski leksikon (2005), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://hol.lzmk.hr/clanak/2126>.