kršćanstvo

kršćanstvo, monoteistička svjetska religija (o. 1,9 mlrd. vjernika), zasnovana na vjeri u Isusa Krista. Oblikovalo se unutar žid.-kršć. zajednica (1. st.), a po zapovijedi Kristovoj »Idite i naučavajte svima narodima …« širili su ga apostoli i učenici Kristovi osobito poslije Duhova (silazak Duha Svetoga), tako da se kršć. vjera ubrzo raširila po Rim. Carstvu, a potom, za seobe naroda (4–8. st.), po gotovo čitavu tada poznatom svijetu (poslije se k. širi misijama i os. osvajačkim ratovima kršć. zemalja). Brzo širenje kršćanstva prouzrokovalo je progone nove vjere od rim. vlasti, koji su potrajali do Milanskoga edikta 313. Ediktom cara Teodozija k. je 380. postalo državnom vjerom. – Zajedničko je svim kršćanima što priznaju božansku narav Isusovu i svetost Biblije, pripadnost zajednici vjernika (Crkvi), štovanje i poštivanje zapovijedi da se ljubi Boga i bližnjega. Žid. vjerovanju u svevišnjost, onosvjetskost i nepristupačnost Boga k. je dodalo vjerovanje u → Trojstvo. Nastavljajući se na Stari zavjet, Novi zavjet donosi tekstove o Isusovu životu i nauku te o spasenjskom značenju njegova dolaska, njegove smrti na križu i njegova ponovnoga dolaska na sudnji dan. Temeljnim prvotnim elementima, kasnija je teologija na prvim koncilima dodala druge istine vjere, koje se ponajprije tiču odnosa između Isusa Krista, Oca i Duha Svetoga (sv. Trojstvo) te odnosa između ljudske i božanske naravi Kristove osobe, a to je sažeto u Vjerovanju (Credo). U njemu se ispovijeda vjera u Boga, Oca i stvoritelja čovjeka i svijeta, u njegova sina Isusa Krista (koji je čovjeka iskupio svojim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem, a koji je sudac što će doći na kraju svijeta) te u Duha Svetoga. Kršć. se naučavanje oblikovalo u dugotrajnim dogmatskim borbama. Izgradnja i artikuliranje složenije teologije (u odnosu na prvotne elemente) stvorile su uvjete za nastanak manjina unutar kršćanstva koje jesu ili nisu prihvaćale nove kanonske istine vjere. 1054. došlo je do konačnoga raskola između Zapadne (Rimokatoličke) i Istočne crkve. Neke su sljedbe (albigenzi, katari i dr.) bile progonjene kao heretičke i iskorijenjene, no druge su se održale zbog podrške puka i polit. struktura. Tako se srednjovj. jedinstvo zapadne crkve raspalo u reformaciji u 16. st., što je dovelo do nastanka različitih evangeličkih crkava. Unutar kršćanstva danas se razlikuju 4 temeljne skupine: Katolička crkva, pravoslavne crkve, evangeličke crkve (luteranske crkve, reformatorske ili reformirane crkve; → protestantizam) i Anglikanska crkva, te niz manjih crkava. Približavanju različitih kršć. crkava teže ekumenski pokreti.