Kostarika

Kostarika, država u Srednjoj Americi; 51 100 km², 3 810 179 st. Gl. grad San José. U primorju ravnica, unutrašnjost planinska. Tri klimatska i vegetacijska pojasa (tierra caliente, templada, fría). Atlantska strana više od 4000 mm padalina, a pacifička 1000–1500 mm. Rijeke kratka toka. Niska područja pod trop. šumama, najviša pod listopadnima i crnogoričnima. Stanovnici 78% kreoli. Sveuč. u San Joséu. Poljodjelstvo (kava, banane, kakaovac, šećerna trska, kukuruz, riža, manioka, uljna palma), stočarstvo, svilarstvo, ribarstvo, šumarstvo (cedar, mahagoni, balsa). Ležišta zlata, srebra, hematita, boksita, mangana. Preradba duhana, proizvodnja piva, palmina ulja, štavila; keramika. Rafinerija nafte, tvornice asfalta, ribljih konzervi. Gl. luke: Limón na atlantskoj obali, Puntarenas na pacifičkoj. Panamerička cesta 660 km. Međunar. zračne luke El Coco i San José. – pov Kostoriku je otkrio K. Kolumbo 1502.; osvojili su je Španjolci 1530–63., kada je pripala generalnoj kapetaniji Guatemale. 1821. ulazi u sastav Meksičkoga Carstva, zatim Srednjoameričke Federacije. Od 1838. samostalna republika. Slijedilo je razdoblje polit. nestabilnosti s više državnih udara; za vladavine generala Tomása Guardije (1870–82) započela je modernizacija države. Granični spor s Nikaragvom riješen je 1896. a s Panamom (nakon nekoliko oružanih sukoba) 1941. Nakon vladavine pukovnika Joséa Figueresa Ferrera (1948–49) uspostavljena je civilna vlada te započinje polit. stabilizacija (J. F. Ferrer bio je predsjednik 1953–58. i 1970–74). 1984-85. povremeni su oružani incidenti na granici s Nikaragvom. Zbog zalaganja za regionalni mir i demokratizaciju, predsj. Oscar Arias Sánchez (na vlasti 1986–90) dobio je 1987. Nobelovu nagradu za mir. Od 2002. predsj. je Abel Pacheco de la Espriella.