Kolumbija

Kolumbija, država u SZ dijelu Južne Amerike; 1 141 748 km², 37 664 770 st. Gl. grad Bogotá; veći gradovi: Medellín, Cali, Barranquilla. Z dio planinski, I nizinski. Razlikuju se tri klimatska i vegetacijska pojasa (tierra caliente, templada, fría). Gl. rijeka Magdalena. Stanovnici: mestici (47%), mulati (23%), bijelci (20%), crnci (6%), Indijanci. Oko 90% grad. pučanstvo. Najstarije sveuč. u Bogoti (osn. 1538). Poljodjelstvo (kava, šećerna trska, riža, pamuk, duhan, kaučukovac, pšenica, kukuruz, banane), stočarstvo (goveda, svinje, ovce). Iz šume se iskorištava građevno drvo, štavilo za kožu, kaučuk, balzam tolú. Ležišta zlata, srebra, platine, smaragda, soli, ugljena, sumpora, ruda željeza, nafte. Crno i obojeno kovinarstvo; kem. ind., rafinerije ruda urana; tekst., prehr., farmaceutska ind., tvornice cementa, keramike, papira; rafinerije nafte (naftovodi do naftonosnih polja). Gl. luke Buenaventura, Barranquilla, Santa Marta, Cartagena. Međunar. zračna luka Eldorado (Bogotá). – pov Područje današnje K. osvojili su Španjolci u 16. st. Indijanci, istrijebljeni teškim radom u rudnicima, zamijenjeni su afr. robovima. U 18. st. tzv. španj. potkraljevstvo Nova Granada obuhvaćalo je: K., Panamu, Ekvador i Venezuelu. Ustankom u Bogoti počinju borbe za oslobođenje Kolumbije (1810–26). Osloboditelj Bogote S. Bolívar izabran je 1819. za predsjednika federativne republike Velike Kolumbije. Raspadom ove države 1830., kao tzv. Nova Granada ostale su zajedno samo K. i Panama. Od 1858. K. je konfederativna (Sjedinjene Države Kolumbije), a od 1886. unitarna država (Republika K.). 1903. odcijepila se Panama. U ratu je s Peruom 1932–34. Od 1940-ih polit. je nestabilna; 1950-ih suprotstavljaju se pristaše Liberalne i Konzervativne stranke, 1953–57. na vlasti je bila vojna hunta (u sukobima 1950-ih bilo je više od 200 000 poginulih). 1960-ih i 1970-ih nastaje više ljevičarskih vojno-polit. organizacija; stabilnost narušava jačanje organiziranoga kriminala (tzv. narkokarteli). Predsjednik Belisario Betancur (na vlasti 1982–86) ponudio je amnestiju pripadnicima gerilskih skupina. Nestabilnost je održana i poč. 2000-ih; pobunjenički pokret Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC) nadzire oko 40% drž. teritorija. 1998–2002. predsjednik je bio Andrés Pastrana Arango (1998. pregovara s vodstvom FARC-a); od 2002. predsj. je Álvaro Uribe Vélez (SAD pomažu vladine snage u borbi protiv gerile i narkokartela).